Meditacije pokraj 14 postaja Isusova Križnoga puta napisao je ove godine msgr. Giafranco Ravasi, pročelnik Ambrozijanske knjižnice u Milanu, prikazavši okrutnost u sukobu s milosrđem, solidarnost u sukobu s nasiljem, uzvišenost, ali i okrutnost čovjeka.
Usporedio je Kalvariju sa sličnim događajima današnjice, naznačujući kako ljudi koji su uživali u mučenju Isusa Nazarećanina nisu toliko različiti od onih današnjega svijeta. Ravasi na Križnom putu vidi "svijet majki, kćeri i sestara", židovske i palestinske majke, sve izmučene i odbačene, podvrgnute nedostojnim plemenskim obredima.
Govoreći o držanju Poncija Pilata, koji je pokušao spasiti Isusa jer nisu postojali valjani razlozi za presudu, ali na koncu pere ruke od odluke javnog mišljenja, Ravasi dolazi do zaključka kako indiferentnost uništava i sadašnjost.
Izmijenjene su i slike kod 13 postaja. Nije promijenjena samo slika na zadnjoj postaji, postavljanju Isusa u grob, tako da nije bilo tri pada Isusa pod težinom križa, a ni Veronikinog brisanja znoja Isusu maramom na kojoj je, prema tradiciji, ostao otisnut Isusov lik.
Papa Benedikt XVI nosio je križ na prvoj i zadnjoj postaji, a na drugim postajama su, osim papinskog rimskog vikara kardinala Camilla Ruinija na drugoj postaji, križ nosili mladi iz Kine, Demokratske Republike Konga, Angole, Koreje i Čilea, te jedna talijanska obitelj i dva franjevca iz Svete zemlje, predstavljajući sve kontinente.
Papa je na kraju Križnog puta naglasio kako je potrebno otrvoriti srca. "Naš Bog ima srce od mesa. Neka i mi imamo srce od mesa kako bismo osjetili bol današnjice", kratko je govorio Benedikt XVI.
Papa je poslije podne u bazilici svetoga Petra predvodio obred Muke Gospodnje i klanjanja Svetome križu.