Prema ekonomskim pokazateljima stanje je daleko od briljantnog u državi koja je u veljači imala najveću nezaposlenost u eurozoni, jednu od najslabijih stopa rasta u Europi 2006., te rekordan trgovinski deficit, u kojoj su nezadovoljni i žale se svi.
Poduzetništvo se žali zbog inozemne konkurencije, visokih poreza i socijalnih izdvajanja; radnici jer žive u paničnom strahu od gubitka posla; nezaposleni jer strahuju od gubitka pomoći.
Visoke cijene i niski prihodi prisiljavaju Francuze na stalno stezanje remena i sve je to stvorilo opću zabrinutost i osjećaj među biračima da toliko hvaljeni "francuski model" ne funkcionira, piše agencija Reuters.
Troje vodećih kandidata, konzervativac Nicolas Sarkozy, socijalistkinja Segolene Royal i centrist Francois Bayrou, najavljuju jasan prekid s prošlošću pobijede li, no analitičari upozoravaju da će problem koji čeka idućeg predsjednika biti spoznaja da su reforme opasna misija u zemlji u kojoj zaposleni grčevito brane stare povlastice.
U zadnjih 20 godina brojne su vlade pokušavale provesti mirovinsku ili reformu obrazovnog sustava ili javnih službi, odnosno mijenjati pravila na tržištu rada. Njihovi su se napori razbijali o otpor sindikata koji su ih blokirali organizacijom masovnih prosvjeda kako bi očuvali ozračje "ne talasaj", piše britanska agencija Reuters.
Optimisti ipak tvrde da je Francuska i dalje među vodećim svjetskim ekonomijama s indeksom blue-chip CAC-40 te da se njezine tvrtke uspijevaju nametnuti u današnjem globaliziranom svijetu.
Čelnik francuske udruge poslodavaca MEDEF, Laurence Parisot, tvrdi da je njegova zemlja sposobnija reformirati se nego što se to čini izvana i da unatoč prosvjedima, njome vlada poduzetnički duh.
NEZAPOSLENOST
Nezaposlenost je u središtu izbornog programa svih predsjedničkih kandidata, što i ne čudi jer anketa Instituta TNS-Sofres krajem ožujka pokazuje da je čak 73 posto ispitanika istaknulo nezaposlenost kao najveći izvor zabrinutosti, piše agencija France presse.
Premijer Dominique de Villepin, koji već dvije godine ratuje protiv te pošasti, pohvalio se u veljači da ju je smanjio na samo 8,4 posto.
Unatoč tomu, svaki peti mladi Francuz je nezaposlen i da bi doskočili problemu, dvoje vodećih, Sarkozy (desnica) i Royal (ljevica), pružaju podjednaka obećanja, a birači podjednako procjenjuju njihove sposobnosti da ga riješe, pokazuju ankete.
Royal predlaže "ugovor prve šanse" koji bi nekvalificiranim mladim ljudima, ako se zaposle u tvrtkama s manje od deset radnika, jamčio plaću iz javnih fondova, a ne na teret tvrtke. Zagovara i skandinavski model socijalne zaštite jamčeći otpuštenima 90 posto plaće tijekom prve godine nakon gubitka zaposlenja.
Sarkozy obećaje ostvariti punu zaposlenost u pet godina te dodatne radne sate učiniti neoporezivima kako bi Francuzima omogućio da rade dulje i zarade više. On želi ublažiti, a da ga ne ukine, 35-satni francuski radni tjedan koji su uveli socijalisti.
REFORME
No reforma tržišta rada tvrd je orah u ultraosjetljivoj Francuskoj, što je na svojoj koži dobro iskusio premijer de Villepin koji je, suočen s valom prosvjeda i demonstracija, morao lani odustati od projekta Ugovora prvog zaposlenja koji bi poslodavcu omogućio da bez osobita razloga otpusti mlađe od 26 godina u prve dvije godine zaposlenja.
I dok svi kandidati obećaju gospodarski rast i zapošljavanje, tvrtka Mooody's Investors Service vjeruje da su ključni problemi, kao što je mirovinska reforma, bili zanemareni u kampanji te procjenjuje da je "zemlja, čini se, rastrgana između retorike reformi i duboke sklonosti očuvanja socijalnih povlastica".
Sarkozy je vjerojatno kandidat najskloniji diktatu tržišta, no i on je popuštao kako je kampanja odmicala najavljujući pomoć države tvrtkama u teškoćama, primjerice proizvođaču Airbusa. A takvu intervenciju ne odobravaju mnogi ekonomisti.
Royal se trudila oko sindikata, tradicionalno naklonjenijih socijalistima i nastojala šarmirati radnike iznenada ih posjećujući dok su štrajkali. Zato neki analitičari drže da bi ona lakše od Sarkozyja mogla reforme doista i provesti.
Međutim, analitičari navode i da tradicionalno biračko tijelo socijalista oklijeva jer Royal drže neuvjerljivom i neiskusnom političarkom, koja je, doduše, uspjela eliminirati starije i mnogo iskusnije stranačke kolege u stranačkoj nominaciji za kandidata socijalista, ali se njezin imidž nove dinamične liderice brzo potrošio.
Učinila je i niz propusta i pokazala se prekrutom obećanjima da će "uspostaviti red" ili mlade delinkvente slati u vojni logor.
Međutim, nijedna anketa u zadnjih 10 tjedana nije Royalovoj dala prednost pred Sarkozyijem i zato bi tradicionalni birači socijalista mogli glasati za trećeg čovjeka, centrista Bayroua, jer strahuju da će Sarkozy pobijediti Royal uđu li njih dvoje u drugi krug.
Prema anketama, Bayrou bi pobijedio ili Royal ili Sarkozyja uspije li se probiti u drugi krug, no zasad za njima kaska od 2 do 9 posto.
Konačno, analitičari podsjećaju i na katastrofu izbora 2002., kada je kandidat socijalista Lionel Jospin bio eliminiran u prvome krugu, a u drugi se probio kandidat krajnje desnice Jean-marie Le Pen, koji se opet natječe. A to bi, u konačnici, moglo alarmirati birače socijalista te bi oni u zadnjem trenutku mogli stati uz Segolene Royal.