Cijene pšenice u otkupu prošlih su godina bile blizu cijenama brašna, pa pekari zbog toga i drugih troškova nisu ostvarili poslovne rezultate koji osiguravaju mogućnost daljnjeg razvoja, čulo se na skupštini.
Prema podacima koje je iznio tajnik Žitozajednice Davorin Krsto, bilanca hrvatskog pekarstva za 2005. i 2006. godinu je negativna, a zaduženja iznose 300 milijuna kuna. Mlinarstvo je, kaže on, kapital uglavnom posuđivalo za isplatu proizvođača pšenice.
Posebno je ukazano na problem tržnih viškova pšenice, koji dodatno smanjuju cijene brašna, pa su predstavnici mlinsko-pekarske industrije pozdravili današnju najavu načelnika u Ministarstvu poljoprivrede Ljupka Tabakovića, koji je rekao da ove godine neće biti tržnih viškova jer će viškovi prošlogodišnje pšenice biti izvezeni.
Također je kazao da se država, osim određivanja minimalne zaštitne cijene, neće miješati u otkupnu cijenu pšenice iz ovogodišnje žetve te će tako nastaviti praksu započetu prošle godine.
To pridonosi stabilnosti tržišta, ocijenjeno je na skupštini, na kojemu, kako je istaknuto dugoročno ipak neće biti mjesta za svih 145 mlinova, jer ih je sedam dovoljno za podmirenje hrvatskih potreba za brašnom.
Prema računici pekara, uz otkupnu cijenu od 85 lipa za kilogram i njihove troškove, startna cijena pšenice je oko jedne kune, a cijena brašna trebala bi biti između 1,9 i 2 kune, dok bi cijena bijelog kruha od 700 grama, trebala biti između 5 i 6 kuna. Takve cijene bi, rečeno je, garantirale prosperitet industrije, a temelj za to je kontrola ponude pšenice.
Mlinari i pekari upozorili su i na problem nelojalne konkurencije. Procjenjuje se da se 30 posto prometa pekarskih proizvoda odvija u 'sivoj zoni'.
Prema podacima koje je iznio glavni državni inspektor Kruno Kovačević, Državni inspektorat je tijekom prošle godine obavio 2.158 nadzora pekarnica, a u 1.027 ustanovio je nepravilnosti. Za 177 pekarnica izdano je rješenje o zatvaranju na 30 dana, dok je u 42 slučaja zabranjen rad u razdoblju od 90 dana do jedne godine.
Članovi Žitozajednice žale se i na ponašanje trgovaca, koji, prema njihovom mišljenju, traže previsoke rabate za plaćanje isporučene robe, a ujedno zahtijevaju da neprodanu robu preuzima proizvođač.