Vijeće je upozorilo da je svako koordinirano postupanje tržišnih takmaca kojem je svrha ili cilj dogovor o cijenama na nekom tržištu pod pokroviteljstvom udruga ili grupacija kojima ti poduzetnici pripadaju u suprotnosti s propisima o zaštiti tržišnog natjecanja, odnosno da je riječ o zabranjenim, kartelnim sporazumima.
Po navodima iz Žitozajednice pak nije riječ o monopolskom ponašanju.
Da bi se ponašanje pekarskih tvrtki - članica Žitozajednice moglo tumačiti monopolskim trebaju za to biti stvoreni određeni uvjeti koji se mogu sankcionirati. Pekarske tvrtke moraju imati vladajući položaj na mjerodavnom tržištu odnosno mora biti utvrđena povreda članka 15. stavka 4. točka 2. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja koji kazuje da će biti sankcionirani pet ili više poduzetnika ako imaju 80 posto ili više zajedničkog tržnog udjela.
U Žitozajednici ističu da kada bi pekarske tvrtke, članice Žitozajednice, svoju ukupnu proizvodnju kruha od 53.084 tone u 2006. godini prodale i ne bi imale niti jednu štrucu kruha povrata to bi u ukupnoj statistički registriranoj proizvodnji kruha za prošlu godinu u iznosu od 113.941 tone činilo svega 46,59 posto ukupne proizvodnje kruha u državi.
Stoga, ako se i prihvati ukupna proizvodnja članica Žitozajednice kao tržni udjel, što sa razine ekonomske znanosti nije prihvatljivo (jer je proizvodnja i trženje dijametralno različit ekonomski pojam), ali je jedini donekle točan podatak, jer istraživanja na postoje, do povrede članka 15. stvaka 4. točke 2. nije došlo, tvrde u Žitozajednici.