Generala Čermaka tužiteljstvo ne spominje u kontekstu tzv. predsjedničkih transkripata kojima dokazuje zajednički zločinački pothvat, ali navodi da su trojica optuženih generala sa svojim snagama koordinirano provodili čišćenje na terenu.
Tužiteljstvo tvrdi, pozivajući se na hrvatsku vojnu dokumentaciju, da je general Čermak kao zapovjednik kninskog garnizona imao efektivnu kontrolu nad jedinicama HV-a tog područja te nad vojnom policijom i da je stoga mogao spriječavati zločine i kažnjavati počinitelje ili pokretati postupke protiv njih.
Pozivajući se na njegove zapovijedi tužiteljstvo tvrdi da ih je Čermak izdavao i vojsci i vojnoj policiji i civilnim vlastima.
Tužiteljstvo smatra da su zločini koje su počinili njegovi podčinjeni bilo toliko očiti da je general Čermak morao za njih znati i bez upozorenja koje su mu uputili međunarodni predstavnici. U prilog tome da je za zločine podčinjenih čuo i od generala Gotovine i Markača te tadašnjeg ministra unutarnjih poslova Ivana Jarnjaka, tužiteljstvo koristi razgovore koje je imalo s njim.
Zapovjednik UN-ovih snaga u sektoru Jug general Alaine Forand izvijestio je, osim generala Gotovinu, i generala Čermaka o pljački i paljevini, a to su prema podnesku učinili i drugi predstavnici međunarodnih snaga. Svi su prigovori UN-a i promatračke misije EZ-a upućivani usmeno, navodi tužiteljstvo, a dostavljane su mu i kopije međunarodnih izvješća.
Tužiteljstvo navodi da je Čermak na zabrinutost međunarodnih predstavnika s kojima se redovito sastajao odgovarao zamagljivanjem i izbjegavanjem, te da je ignorirao mnoga prosvjedna pisma. On je višekratno uvjeravao da će hrvatske vlasti istražiti i zaustaviti zločine no ta obećanja nisu ispunjena, kaže tužiteljstvo. Umjesto toga, kažu tužitelji i Čermak je, kao i general Gotovina, ograničio pristup kritičnim područjima i štitio je počinitelje, a svoju vladu od kritika.
"Unatoč ponavljanim zahtjevima, svo kretanje promatrača EZ-a, snaga UN-a i drugih međunarodnih promatrača bilo je ograničeno od 4. do 8. kolovoza 1995. i tijekom čitavog kritičnog perioda", kaže tužiteljstvo citirajući pri tom jedno izvješće UNCIVPOL-a koje zaključuje da "zapovijed zapovjednika HV-a da se ograniči kretanje UN-a ukazuje na njegovu potporu aktivnosti koja će slijedom toga biti sakrivena od promatrača UN-a".
Kao i u slučaju zapovjednika Splitske vojne oblasti generala Gotovine i generalu Čermaku su, navodi tužiteljstvo, bile na raspolaganju mjere za rješavanje problema od provođenja zapovijedi koje brane zločine, do provođenja istraga, angažiranja vojnog tužiteljstva i vojnih sudova te provođenja trenutnih disciplinskih mjera. Uz to general Čermak mogao je i rasporediti snage za uspostavu reda kao i jedinice koje su mogle spriječiti kriminalnu aktivnost na terenu, smatraju tužitelji.
Čermaka tužiteljstvo optužuje da je osobno posjetio Grubore dan nakon pokolja civila i tamo je sudjelovao u njegovu prikrivanju širenjem netočnih informacija.
Kao dokaz toga da je Čermak znao promptno reagirati na pritužbe za zločine tužiteljstvo navodi da je nakon prosvjeda generala Foranda zbog otuđenja vozila UN-a Čermak poslao svoje snage na teren da pronađu vozila, a zatim je o svemu obavijestio i Glavni stožer HV-a.
Generalova obrana mora svoj predraspravni podnesak podnijeti do 5. travnja.