Djela Daniela Spoerrija, Yvesa Kleina, Cesara, Armana, Tinguelyja ili Niki de Saint Phalle ni više od četrdeset godina nakon nastanka nisu izgubili žestinu svoje društvene kritike. Oko 200 djela, među kojima slike, skulpture i instalacije bit će izložene do 2. srpnja, a nakon toga velika retrospektiva seli u Njemačku.
Novi realizam trajao je više od deset godina, a njegovi glavni pobornici su umjetnici koji su 27. listopada 1960. s Perreom Restanyjem potpisali osnivačku izjavu pokreta Novih realista. Među njima imena poput Armana, Francois Dufrena, Yves Kleina, Daniela Spoerrija, Jeana Tinguelyja ili Cesara. Kasnije su se pokretu priključili Niki de Saint-Phalle, Gerard Deschamps i Christo.
Izložba postavljena u Grand Palaisu najveća je koju je Francuska u proteklih 20 godina posvetila tom pokretu koji je pokušavao iznova osmisliti stvarnost.
Skupina koja se 1971. službeno razišla, zalagala se za koncepciju umjetnosti koja je za razliku od apstraktne i neformalne umjetnosti u središte svog stvaranja ponovo stavljala predmetni svijet kroz akcijsku i objektnu umjetnost. Tako su u prvom planu bile zajedničke akcije i aktivnosti - načelo koje slijedi i pariška izložba. Smrskani i zatim zalijepljeni predmeti Armana, "Colores" ili poznate "Akumulacije", skupine istih predmeta poput zubala i golih lutaka u izlozima postavljeni su pored Cesarovih prešanih auto-skulptura ili spektakularnih Tinguelyjevih strojeva - ironični napadi na jednostrani potrošački karakter masovnih proizvoda i smisao tehničkog doba.
Izložba dokumentira i intenzivne veze pokreta s američkim neodadaistima. Robert Rauschenberg i Jasper Johns u New Yorku su izlagali pored umjetnika Novog realizma. Iz te je konfrontacije 1962. godine nastao Pop-Art.