Schlesinger je večerao s članovima obitelji na Manhattanu u srijedu kada je pretrpio srčani udar. Umro je u bolnici u New Yorku.
Schlesinger je bio među najutjecajnijim povjesničarima svoga vremena, široko uvažavan zbog učenosti i čitljivosti, s panoramskim pregledom američke kulture i politike. Dobio je Nacionalnu književnu nagradu za djelo "Robert Kennedy i njegovo vrijeme", te Nacionalnu književnu nagradu i Pulitzerovu nagradu za "Tisuću dana", memoarsku kroniku administracije Johna Kennedya. Godine 1946. osvojio je Pulitzera za kroniku administracije predsjednika Andrewa Jacksona, pod naslovom "Jacksonovo doba".
Bio je dugo godina osoba od najvećeg povjerenja Kennedyevih i često je kritiziran zbog idealiziranja te obitelji, posebno zbog preskakanja predsjednikovih izvanbračnih afera u svojim djelima. Branio se kako Kennedyeva preokupiranost ženama nikada nije utjecala ne njegovo obnašanje javne dužnosti.
Liberalizam je kao svjetonazor izgubio na privlačnosti tijekom njegova života, sve do razine na kojoj su ga političari izbjegavali spominjati, no on je ostao liberal, i to utjecajan, bilo da je govorio o prošlosti, o "imperijalnom predsjedništvu", ili o novim temema kao što je rat u Iraku. Za američke povjesničare i dužnosnike Demokratske stranke bio je 'profesor emeritus', poštovan zbog svog profesionalnog znanja i osobne prošlosti.