Dvodnevni skup organiziran je u okviru projekta 'CO2 Net East', koji Europska unija provodi u zemljama srednje i istočne Europe. Tim projektom nastoje se zadovoljiti kriteriji protokola iz Kyota, koji obvezuju EU na smanjivanje emisije CO2 za osam posto u razdoblju od 2008. do 2012. godine, a u budućnosti se očekuju i značajno stroži zahtjevi za smanjenje emisije.
Hrvatska je protokol iz Kyota potpisala 1999. godine, a nekoliko se godina borila za povećanje visine emisije za baznu godinu s obzirom da je bila riječ o maloj polaznoj emisiji koja bi ozbiljnog ugrožavala gospodarski rast. U studenom prošle godine, na konferenciji Ujedinjenih naroda o promjenama klime, Hrvatskoj je odobrena dodatna emisija 3,5 milijuna tona CO2, što je dodano dotadašnjoj granici od 31,7 milijuna tona. To će, najavili su tada iz resornog ministarstva, omogućiti i ratifikaciju Kyoto protokola.
Kako je na konferenciji za novinare u stanci skupa istaknuo Tore Torp iz naftne tvrtke Statoil, podzemno skladište CO2 mogu biti iscrpljeno ležište naftne ili plina, duboki slojevi ugljena ili stijene ispunjene slanom vodom.
Prva istraživanja pokazuju da je takav način skladištenja siguran, jer tehnologije koje se danas upotrebljavaju za podzemno skladištenje plina, a koje bi se koristile i za spremanje CO2, osiguravaju da samo 0,01 posto uskladištenog plina može izići iz spremišta. Ako taj plin i iziđe, ne bi se dogodilo ništa što se već sad događa, kad CO2 izlazi u atmosferu, kaže Torp.
Utiskivanje ugljičnog dioksida u duboko podzemlje radi njegova skladištenja još nije u upotrebi. U tijeku su eksperimentalni projekti koji daju dobre rezultate i oni bi trebali biti gotovi do 2015. godine, dok bi 2020. godine ta tehnologija u Europi trebala biti u široj upotrebi, rečeno je na skupu.
Istaknuto je također da Hrvatska ima dosta iscrpljenih ležišta nafte i plina, kao i onih koji su u proizvodnji, koja bi mogla poslužiti kao podzemna skladišta za CO2.