Pešut (56) se u SAD se doselio 1972. godine, a sa Zvonkom Bušićem i još troje suučesnika 10. rujna 1976. sudjelovao je u otmici zrakoplova TWA na letu od New Yorka do Chicaga. Tijekom te otmice od eksplozije bombe stradao je na zemlji i jedan detektiv newyorške policije.
Pešut se ukrcao u zrakoplov na letu 355 kao jedan od otmičara koje je predvodio Zvonko Bušić. U vrijeme otmice Pešut je imao 25 godina, a prema sudskim dokumentima Bušić mu je naložio da sjedi u repu aviona s navodnim eksplozivom, za koji se poslije uspostavilo da je najobičniji plastelin.
Svi su proglašeni krivima, Zvonko Bušić osuđen je na doživotnu kaznu i još uvijek je u američkom zatvoru, a ostali na dugotrajne zatvorske kazne.
Pešut je osuđen na 30 godina zatvora, ali je nakon 12 godina pomilovan.
The Plain Dealer citira profesora sa Sveučilišta DePaul u Chicagu Richarda Farkasa koji kaže da je tijekom 70-godina prošlog stoljeća najveća bitka za hrvatsku neovisnost dolazila od hrvatskih imigranata u Sjedinjenim Državama koji su bili znatno radikalniji od Hrvata u domovini.
Frane Pešut živio je godinama nakon puštanja na slobodu u clevelandskim predgrađima Kirtland i Euclid, gdje je i kupio kuću a hipotekarski zajam dala mu je jedna hrvatska kreditna zadruga u tom gradu, piše list.
Odmah po puštanju na slobodu, američke savezne vlasti pokrenule su postupak da ga se deportira iz Sjedinjenih Država. Njegovi prizivi odbijeni su na višim instancama 1997. i 2002. godine, da bi ga na kraju 4. siječnja američke vlasti deportirale u Hrvatsku.
U međuvremenu, Pešut se 1997. oženio s Evom Blažević, osnovao obitelj i izgledalo je kao da je pronašao dom u tom gradu u saveznoj državi Ohio. Malo je ljudi izvan brojne hrvatske zajednice u tom gradu bilo svjesno Pešutove prošlosti, a njegova obitelj bi željela da tako i ostane, piše list.
Američke savezne vlasti pokušale su ga deportirati mjesec dana po izlasku iz zatvora, temeljem odredbe po kojoj se doseljenika u SAD-u, koji je u pet godina počini teško kazneno djelo, može deportirati u zemlju iz koje dolazi.
Tada je započela njegova pravna borba za ostanak u SAD-u. Godine 1997. sud u New Yorku odbija njegovu žalbu i izdaje nalog za deportaciju, no Pešut ponovo ulaže žalbu, koja je 2002. odbijena. Nakon toga podnosi još nekoliko žalbi pred saveznim sudovima, koje su sve odbijene. Uhićen je 24. prosinca 2006. a deportiran 4. siječnja.
U Hrvatskoj je dočekan u najužem krugu rodbine i prijatelja a pomoć mu je pružio Klub hrvatskih povratnika iz iseljeništva u Zagrebu.
Pešutov odvjetnik David Addelman izjavio je za The Plain Dealer kako da je nepravedno što su ga američke sudske vlasti odlučile prisilno odvojiti od obitelji, i to zbog greške koji je načinio kao vrlo mlad čovjek prije više od 30 godina.
"To je jako tužna priča. Danas, nakon više od 30 godina, on je potpuno druga osoba", rekao je odvjetnik Addelman.
O Pešutu su za lijepo govorili i njegovi prijatelji iz hrvatske zajednice u Clevelandu, ističući da je on izuzetno dobar čovjek koji je u SAD morao ostaviti suprugu i djecu koja još idu u školu.