Radovan Ivančić rodio se 1913. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu te Medicinski fakultet.
Radio je na Internoj klinici Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a 1964. postaje redoviti profesor interne medicine.
Ivančić je 1949. osnovao kardiološki odjel na Internoj klinici Medicinskog fakulteta u Zagrebu i postao njezin voditelj. Iste godine organizira kardiološki laboratorij na tom fakultetu.
Godinu dana kasnije s Vinkom Vuletićem osnovao je kardiološku sekciju Zbora liječnika Hrvatske.
Bio je počasni član Talijanskog kardiološkog društva, član Vaskularnog kluba New York, Internacionalnog kardiološkog društva, Europskog kardiološkog društva i Njemačkog kardiološkog društva, te član Collegium Biologicum Europa.
Od 1958. do 1962. Ivančić je bio predsjednik Udruženja kardiologa bivše države, a od 1962. do 1966. godine potpredsjednik. Također je bio na čelu stručnog odbora za kardiologiju grada Zagreba.
Sudjelovao je kao predavač na brojnim svjetskim, europskim i domaćim kardiološkim kongresima.
U svom znanstveno-stručnom opusu Ivančić je obuhvatio čitavu kardiologiju, no, osobito se ističu područja elektrokardiografije, problema ocjene radne sposobnosti u kardiopata te problema koronarne skleroze i njezinog sindroma.