Potpredsjednik stranke Milorad Pupovac je, na konferenciji za novinare u Saboru, podsjetio da je pitanje civilnih žrtava rata riješeno kroz tri zakona - o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, o odgovornosti za štetu nastalu usljed terorističkih akata i javnih demonstracija, te o odgovornosti RH za štetu koju su uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata.
Ocijenio je, međutim, da ti zakoni ne pružaju pravnu zaštitu i građanima srpske nacionalnosti koji su stradali na područjima pod kontrolom hrvatskih vlasti, te da ne jamče učinkovit sudski postupak i pravično obeštećenje građana koji su ostali bez članova obitelji.
"Klub SDSS-a smatra da je neophodno ukloniti zakonske nedosljednosti, kako bi i ova kategorija civilnih žrtava bila legalizirana u svom statusu, ali i u pijetetu", rekao je Pupovac.
Ustvrdio je da je riječ o jedinoj kategoriji ratnih stradalnika iz Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata čija prava nisu riješena i kojima nije priznat status žrtve, upozorivši da Srbi nisu ni na zajedničkom popisu zatočenih i nestalih s drugim građanima, nego da je riječ o "dva popisa, spojena klamericom".
"Ako su po zakonu izjednačena prava partizana i ustaša, ne vidim razloga da se to ne može učiniti i s civilima iz ovog rata", rekao je Pupovac, a na izravno pitanje znači li to da SDSS traži trajnu naknadu za stradalnike srpske nacionalnosti, odgovorio je - Nismo tu zbog novca, nego zbog pijeteta.
Njegov stranački kolega Ratko Gajica upozorio je, međutim da su stradanja drugih ratnih žrtava pravno pokrivena zakonima o pravima hrvatskih branitelja i invalida rata, koji imaju pravo na trajnu naknadu.
"I ovdje je riječ o nedužnim žrtvama, ali one su upućene na Zakon o naknadi štete", upozorio je Gajica, ocijenivši da je riječ o "pravno nedopustivoj i sramotnoj diskriminaciji.
Na pitanje zašto nisu predložili zakonske izmjene kako bi otklonili diskriminaciju, Pupovac je odgovorio kako SDSS-u 2002., kad se donosio zakon, nije bilo do kraja jasno kakva bi sudska praksa iz njega mogla proizaći.
Dodao je i kako tada "dio javnosti nije bio ni približno spreman za ovakvu vrstu javnog govora o ovoj tematici".
U SDSS-u ističu da je riječ o nemalom broju osoba, a koliki su točno razmjeri tragedije utvrdit će, kažu, u suradnji s Hrvatskim crvenim križom i Uredom za zatočene i nestale.
Na SDSS-ovoj konferenciji bilo je i pet žena iz Novske, Siska, Virovitice, Vukovara i Zagreba, koje su početkom rata izgubile članove obitelji, koje su sudskim putem tražile obeštećenje, ali su naišle na nerazumijevanje institucija.