Optužnica zagrebačkog Županijskog državnog odvjetništva od 22. studenoga prošle godine svakog optuženika tereti po tri točke za zločine počinjene u akciji "Medački džep" pa do povlačenja HV-a s tog područja, odnosno od 9. do 17. rujna 1993.
Ademi je tada bio vršitelj dužnosti zapovjednika Zbornog područja Gospić, a Norac zapovjednik 9. gardijske motorizirane brigade i Sektora 1, posebne operativno-taktičke grupe ustrojene specijalno za akciju "Džep '93".
Zagrebačko tužiteljstvo tu akciju HV-a i specijalne policije MUP-a tretira kao legitimnu kojoj je cilj bilo oslobađanje okupiranog teritorija u predjelu zvanom Medački džep, odnosno šireg područja Divosela, Čitluka i Počitelja s kojega se kontinuirano granatirao Gospić.
Ademija i Norca se tereti da su prekršili međunarodne konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata, o postupanju s ratnim zarobljenicima i o zaštiti međunarodnih oružanih sukoba jer su znali da pri planiranju akcije nisu razrađeni elementi poštovanja ratnog i humanitarnog prava o postupanju sa zarobljenim neprijateljskim vojnicima, ranjenicima i bolesnicima, civilima, njihovom imovinom i ratnim plijenom.
Nadalje ih se tereti da podređene postrojbe nisu upoznali s obvezama iz međunarodnih ratnih i humanitarnih konvencija te da su znali da nije osigurana Vojna policija za zaštitu reda i sigurnosti na oslobođenim područjima, tim više što su postrojbe angažirane za tu akciju, posebice domobranske bojne, bile sastavljene mahom od domaćih ljudi iz okolice Gospića spremnih na osvetu.
Ademija i Norca se optužuje za pretjerano i neselektivno granatiranje civilnih ciljeva na području Čitluka i Divosela, pri čemu je poginulo petero civila srpske nacionalnosti, a srušeno je osam kuća.
Tužiteljstvo nadalje tvrdi da nisu ništa poduzeli da spriječe i kazne odgovorne za ubijanja civila i ratnih zarobljenika, paljenja i rušenja kuća te pljačku koja je uslijedila po završetku akcije i potpisivanja Sporazuma o povlačenju hrvatskih snaga na početne položaje.
U optužnici se navodi da su obojica optuženika znali za te zločine jer su se u to osobno uvjerili tijekom čestih boravaka na terenu, a bili su obaviješteni i od predstavnika UNPROFOR-a.
U optužnici je poimenice navedeno 28 civilnih žrtava i pet zarobljenih vojnika, od kojih su neki okrutno zlostavljani i masakrirani.
Trojica zarobljenika su preživjela mučenja, a jedan od njih je dobio status zaštićenog svjedoka. Njega su, kako stoji u optužnici, pretukli kundacima pušaka i gasili cigarete na njegovim leđima, a započeli su mu i rezati šaku, no od toga su odustali.
Prema optužnici u Medačkom džepu je u podmetnutim eksplozijama uništeno najmanje stotinu kuća i isto toliko gospodarskih objekata. Tvrdi se i da su hrvatske snage uz pomoć civila kojima je bio dopušten ulazak na bojište opljačkale vrijednu pokretnu imovinu civila koji su pobjegli te pobile dio stoke.