Prijedlog rezolucije koji je trebao je proći raspravu i biti prihvaćen kao kompromisan, dvostranački dokument, jer su mu pokrovitelji bivši i sadašnji predsjednik Odbora za oružane snage, John Warner(R) i Carl Levin (D), na glasovanju je odrazio stranačku podjelu Senata 49-47, dok mu je za stavljanje na raspravu trebalo 60 glasova.
Čelnik republikanske manjine u Senatu, Mitch McConnell, inzistirao je kako bi senatori, osim Levin-Warnerove inicijative, trebali razmotriti i dva alternativna republikanska prijedloga, te kako za prolaz svakog od tih prijedloga u proceduri treba 60 glasova.
Prijedlog, čiji je pokrovitelj republikanski senator Judd Gregg, naglašava kako Kongres ne smije ograničiti niti eliminirati financiranje postrojbi na terenu, dok je prema samom ratu i slanju američkih pojačanja neutralan.
Čelnik senatske većine, demokrat Harry Reid, odbio je prihvatiti zahtjeve republikanaca, a pregovori vođeni preko vikenda nisu dali rezultata.
U kompromisnoj, Levin-Warnerovoj rezoluciji, izražava se protivljenje slanju dodatnih 21.000 vojnika u Irak ali uz protivljenje uskraćivanju proračunskih sredstava snagama u Iraku.
Premda se radi o neobvezujućoj rezoluciji za predsjednika Busha, ona bi predstavljala prvi ozbiljan dokument u kojem demokratski Kongres ustaje protiv Bushovog vođenja rata u Iraku.
Samo razmatranje rezolucije u Senatu, trebalo je biti prva sustavna parlamentarna rasprava o ratu u Iraku otkako su demokrati osvojili većinu u oba doma Kongresa na izborima 7. studenoga 2006.