Predstavljeni radovi izrađeni su u različitim tehnikama, poput kolaža, crteža, kserografije, sitotiska, monotipije i ink-jeta.
Povjesničar umjetnosti Stanko Špoljarić rekao je da su statičnost crnog i otvorenost bjelina krajnosti međusobnog nadopunjavanja i razlog pokrenutosti silnica, prevodivih pojmom emocija i energije jer Marcela Munger u tkivo slike unosi boje.
Na prvi pogled riječ je o apstraktnim kompozicijama, odmjerenom skladanju segmentima papira nejednakih taktilnosti i obrisnosti, s mijenama izgleda i u pojedinim primjerima nekog ciklusa, maštovitosti na potki ideje, dodao je.
Marcela Munger diplomirala je 1972. na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, u klasi profesora Nikole Raisera.
Dosad je imala 23 samostalne i više od 90 revijalnih, skupnih, koncepcijskih i problemskih izložaba u zemlji i svijetu, od kojih je jedno od uspješnijih predstavljanja bilo u Japanu 1988. Dobitnica je mnogih priznanja i nagrada.
Radi kao profesorica crtanja i slikanja u Školi za primijenjenu umjetnosti i dizajn, te kao docentica na Studiju dizajna zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta.
Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU). Povjesničari umjetnosti njezin rad svrstavaju u domenu eksperimentalnog, u kontekstu suvremene lirske apstrakcije hrvatskog slikarstva.
Izložba se može razgledati do 5. ožujka.