Studija je objavljena ovoga tjedna u međunarodnome časopisu za obrazovanje, a rezultate su predstavili autori iz devet zemalja.
"Ono što se nauči u školi ostaje slabo poznato", pojasnio je novinarima Alain Bouvier, sveučilišni profesor i član Visokog obrazovnog vijeća koji je koordinirao rad istraživača.
Obrazovni sustavi trude se definirati ono što učenik treba znati, učiniti ili razumijeti, ali sredstva ocjenjivanja koja primjenjuju pojedinačno ili na nacionalnoj razini, daju vrlo raznolike rezultate od jedne države do druge, pokazala je studija.
U Brazilu je školskim sustavom obuhvaćeno 96 posto djece, ali ocjenjivanje je velik problem i često ovise o društvenom porijeklu učenika.
Japan je razvio načelo ocjenjivanja koje se temelji na japanskoj kulturi "natjecanja", tvrdi studija.
Francuska je pak pravi "manijak" u ocjenjivanju i to od najranije dobi, ali sustav je nemoćan valjano procijeniti znanje i sposobnosti svojih učenika. U Francuskoj se provodi prava dikatura ocjenjivanja a takav sustav budi u djeci tjeskobu i potiče ih na markiranje.
U Finskoj postoji "potpuno suglasje o tome što se očekuje od škole, a takav sustav omogućuje politici da se uskladi s obrazovnim sustavom", ističe studija.
Osim što se ocjenjivanje provodi tek na kraju osnovne škole, Finska je uspostavila i sustav individualnog ocjenjivanja te nacioanlnog ocjenjivanja koji je usredotočen na to da "pomogne učeniku stvoriti vlastitu realističnu sliku o onome što je naučio", tvrdi studija.
Finska je zauzela prvo mjesto u obrazovnom sustavu jer od svih zemalja upravo je u njoj najmanje učenika koji nisu uspjeli, dok Japan, primjerice, sve svoje snage koncentrira na elitizam, pokazala je studija.