Po njezinim riječima, za razliku od većine naših znanstvenika u svijetu koji su se aktivno uključili u reformska nastojanja, postoji njih nekoliko koji iz neobjašnjivih razloga stalno izrazito negativno samo komentiraju sve što se čini i nastoji učiniti, a da pritom, unatoč pozivu da se uključe u procese u RH, to odbijaju. A kao po pravilu, upravo su oni redoviti gosti u obrušilačkim tekstovima koji se od vremena do vremena pojavljuju u javnosti, ističe Ivezić.
Suglasna je kako je prolaznost prijedloga projekata u ovom ciklusu, 73 posto, još relativno visok, ali potrebno je istaknuti kako je to značajan pomak u odnosu na prethodno razdoblje, kada je bila čak 90 posto.
"Ovo je prvi put da je prosudba znanstvenih projekata rađena na način da ne postoji niti jedan projekt bez najmanje dvije recenzije, pri čemu je velik broj, 30 posto, recenzenata bio iz inozemstva", priopćila je dodavši kako je takva praksa uvriježena u većini zemalja pa se samo izuzetno u svijetu projekti recenziraju s više od dvije recenzije.
Navođenje i kompariranje odobrenih novčanih iznosa, kako kaže, ne bi imalo naročitoga smisla, pa upravo zbog toga ni u svijetu nije uobičajeno da se objavljuju financijska sredstva namijenjena projektima na jednom mjestu i u tabelarnom obliku.
Ivezić navodi kako je znakovito da su među najžešćim kritičarima rada prosudbenih skupina pojedinci s najvišim akademskim zvanjima, koji su gotovo u pravilu posljednjih 50-ak godina bili kreatori "uspješne" znanstvene politike u Hrvatskoj te da su je imali prilike unaprijediti.
"U hrvatskim znanstvenim krugovima upravo su poznati po tome što su u ranijem razdoblju praktično sami donosili odluke o tome koje prijedloge valja prihvatiti, a koje odbiti. Tada se o nezavisnim recenzijama u pravom smislu te riječi zaista nije moglo govoriti", navodi, uz ino, predsjednica Nacionalnog vijeća za znanost.