Tijekom postupka Rubinić je tvrdio da je svojega, navodnog, ljubavnika ubio u samoobrani, no na kraju je suđenja priznao da ga je ubio iz koristoljublja.
Nakon izricanja presude Rubinić je pred sudom izjavio kako se na izrečenu kaznu ne će žaliti.
Po optužnici Rubinić je 19. listopada 2005. napao Vidovića zbog 7000 kuna, izudarao ga čekićem na unutrašnjem stubištu obiteljske kuće, gdje je žrtva i pronađena odjevena u čipkasto donje rublje. Vidović je preminuo nakon nekoliko dana u splitskoj bolnici od posljedica zadobivenih ozljeda.
Rubinić je nakon ubojstva pobjegao i bio je nedostupan, a uhićen je u početku prošle godine u Italiji, odakle je izručen hrvatskim pravosudnim vlastima, na temelju za njim raspisane tjeralice.
Tijekom istrage branio se da je Vidović bio posesivan i da ga je zatvarao u kuću dok je izlazio s drugim mladićima te da ga je izudarao u strahu za vlastit život, pošto ga je Vidović pokušao prisiliti na pružanje seksualnog zadovoljstva.
Psihijatrijskim je vještačenjem utvrđeno da je Rubinić u trenutku kad je počinio djelo bio smanjeno uračunljiv i u stanju prepasti, uz uvjet da ga je Vidović uistinu prije napao. Vještaci su predložili i obvezno psihijatrijsko liječenje, nakon čega je Rubinić i priznao da je počinio kažnjivo djelo ubojstva iz koristoljublja, premda je njegov branitelj od Sudskog vijeća zatražio da ne uzme u obzir takvo priznanje izneseno u strahu od zatvaranja u psihijatrijsku ustanovu.
U tijeku suđenja Rubinić je još jednom priznao ubojstvo iz koristoljublja nezadovoljan sporošću postupka, no to je priznanje odmah i povukao.
Sudsko je vijeće pri razmatranju dokaza njegovo posljednje priznanje, ipak, prihvatilo kao vjerodostojno, iako je njegov branitelj u završnoj riječi ustrajao u tvrdnji da je bila riječ o prekoračenju nužne obrane.
(Hina) xdstr yvkn