FRANCUSKA-LE MONDE OD 19.9.00.RAZGOVOR S MCNAMAROM

FRANCUSKA LE MONDE 19. IX. 2000. 'Boriti se protiv siromaštva zahtijeva političku odvažnost koje do sada nije bilo' Laurence Caramel razgovarala je s bivšim predsjednikom Svjetske banke Robertom McNamarom: " - Bili ste prvi predsjednik Svjetske banke koji je 1973. predložio osobit plan borbe protiv siromaštva, zašto? = Jer to nije bilo jednostavno, svi su tada mislili da je rast dovoljan za razvitak jedne zemlje, a napose za rješavanje problema siromaštva. Gospodarstvenici su mislili da će rast koristiti svim segmentima stanovništva, kao što plima koja nadolazi diže sve brodove. To je očito bila pogrješka. O tome imamo dokaze posvuda u svijetu. U zemljama u razvoju, kao i u bogatim zemljama u kojima postoje siromašna područja koliko god jako bilo gospodarstvo. Zadaća Svjetske banke nije samo postizanje gospodarskog razvoja, ona se mora baviti i ljudskim razvojem. Zato sam prednost dao borbi protiv siromaštva polazeći od pojma apsolutnog siromaštva koji se danas još rabi. Jer ponajprije treba pomoći tim osobama koje su na rubu opstanka, koje nemaju pristupa ni izobrazbi ni zdravstvenoj njezi, čije su prehrambene potrebe jedva zadovoljene. - No, gotovo trideset godina poslije, nismo se pomaknuli. Što se dogodilo? = Odgovor vas neće zadovoljiti, ali osobno sam se uvjerio da je jako teško provesti djelotvornu politiku borbe protiv siromaštva. Iz razloga koji se često zaboravlja: da bi se dalo siromašnima, treba uzeti jedan dio bogatstva neke zemlje i podijeliti ga, što većinom ne prihvaća ostatak puka koji se osjeća kažnjenim. U gospodarskoj teoriji, barem u Sjedinjenim Državama, prevladava zamisao da politika davanja šteti rastu i da se tako na koncu kažnjava čitava zemlja. Što se mene tiče, uopće nisam siguran u to, mislim da se za siromašne mogu izdvojiti veći iznosi a da to ne utječe nepovoljno na rast. Naprotiv, ulažući u siromašne, dajući im, primjerice, mogućnost da se školuju i koriste tehnički napredak, zemlja se na koncu bogati. Da bi borba protiv siromaštva postala najvažnija zadaća u državi potrebno je puno odvažnosti i političkog djelovanja. To je glavno, a upravo je to najviše nedostajalo. Ne optužujem vođe zemalja u razvoju. Isti problem imamo s SAD-om, premda se, dakako, prilike ne daju usporediti. Najbogatija smo zemlja na svijetu, a imamo četrdeset milijuna siromašnih. Nijedan političar do sada nije bio kadar da poduzme mjere kako bi riješio takvo stanje. (...) - MMF i Svjetsku banku javnosti na sjeveru, kao i na jugu jako osuđuju. Kakvo stajalište trebaju zauzeti? = Moraju odgovoriti na osude jer ih je većina neutemeljena. Mnogi mladi prosvjednici koje smo vidjeli u Seattleu i u Washingtonu i oni koje ćemo vidjeti u Pragu, puni su plemenitih osjećaja prema zemljama juga, ali iskreno vjerujem da ne poznaju stvarnost. Nije točno da su te ustanove dovele do povećanja siromaštva. (...) - Međunarodna zajednica razmišlja o tome da preispita ulogu Svjetske banke i MMF-a u smislu veće specijalizacije. Što mislite o tomu? = U načelu se slažem, MMF bi se usmjerio na stabilnost monetarnog sustava, a Svjetska banka na razvoj. No treba paziti da ne dođe do prevelikog razdvajanja. Gospodarskom je razvitku potrebna monetarna stabilnost, ali se ona ne smije postizati gospodarskim politikama koje kažnjavaju siromašne. Da bi se smanjio taj rizik, treba sačuvati područje na kojemu će se te dvije ustanove preklapati. - Plašite li se da u sljedećem razdoblju nećemo uspjeti smanjiti jaz između sjevera i juga? = Mislim da smanjenje jaza između sjevera i juga nije najvažnija zadaća, premda je poželjna. Mislim da će se on i dalje produbljivati i da se protiv toga ne možemo boriti. Naprotiv, prva zadaća međunarodne zajednice treba biti pomoć najsiromašnijima kako bi se riješili siromaštva i smanjenje broja osoba u apsolutnom siromaštvu. Ako se za dvadeset godina siromaštvo poveća, mi ćemo biti odgovorni."