FR-LE MONDE 31.5.CHIRAC I FISCHER

FRANCUSKA LE MONDE 31. V. 2000. Hod Europe "Ne možemo reći da su s jedne strane vizionarski projekti, a s druge kuhinja, svladavanje svakodnevice bez ambicija: ne, Europa, onakva kakva se stvara danas, velik je politički program. To je smisao riječi kojima je Jacques Chirac u utorak 30. V. odgovorio njemačkom ministru vanjskih poslova Joschki Fischeru koji je nedavno izazvao uznemirenost izlažući sa zelenim uvjerenjem federalističku predodbžu o budućnosti Unije. Državni poglavar nije htio započeti raspravu o konačnom obliku europskih ustanova, koju svi francuski čelnici - uoči preuzimanja predsjedanja Unijom na razdoblje od šest mjeseci - jednodušno odbijaju, jer je to 'rasprava koja izaziva podjelu'. Ali isto tako ne možemo se ponašati kao da nismo čuli Joschku Fischera ni opazili hladnu bezazlenost s kojom je načinio ispad. Dakle, Predsjednik Republike koji utjelovljuje izrazito konsenzusno 'francusko stajalište', vratio je u utorak loptu u igru s autlinije, u govoru pred prilično ozbiljnim slušateljstvom, koji je predviđen puno ranije - izlaganje o europskoj obrani i o zajedničkoj vanjskoj politici - i koji je u početku bio namijenjen samo učenicima Visokog instituta za narodnu obranu i parlamentarnoj skupštini Zapadnoeuropske unije. Ne, g. Fischer neće povući gomile - ni njihove čelnike - u nepomirljivu prepirku između pristaša federalizma i suvereniteta. Ne, nema potrebe da se u ovom času izazove rat i razmišlja umjesto onih koji će za trideset godina biti kadri da razmišljaju, nema potrebe da ih se zatvara u okvire ni da se mi danas zatvaramo u okove doktrine. Europa, govore nam u stvari francuski čelnici, kao uostalom i 'oci utemeljitelji' prije njih, stvara se u hodu. 'Područja rada su brojna', kaže g. Chirac koji spominje gospodarsko, socijalno, monetarno i kulturno područje na kojemu su europske ambicije na djelu. 'Nameće se cjelovito razmišljanje', priznaje, dodajući da se ono ostvaruje 'djelatno, napose s našim prijateljima iz Njemačke'; no, prema mišljenju državnog poglavara, ono se sada očito ne treba završiti konačnom shemom koja će podijeliti zemlje članice i njihovu javnost. Predsjednik je u temi dana - Europa na međunarodnoj pozornici - imao lijepo oruđe za demonstraciju. 'Snažna Europa? Politička Europa? Osim sheme, kaže, riječ je o zadovoljenju potrebe: biti važan čimbenik u uspostavi mira u svijetu.' Treba ponajprije, drži Predsjednik, paziti da se očuva legitimnost koja će biti iznad svih odnosa snaga: legitimnost zakona, legitimnost UN-a. Europa mora steći priznanje, što nužno ne znači da se mora protiviti Amerikancima, već da mora 'utvrditi vlastite ciljeve, voditi vlastitu politiku, izreći to glasno i jasno i uložiti sve napore kako bi to ostvarila.' Predsjednik Republike naširoko opisuje primjer Balkana, gdje je, smatra, bila vidljiva osobita uloga Europe. 'Samo ona može tom području donijeti mir i stabilnost koji mu nedostaju'. On se oslanja na Makedoniju, Crnu Goru, a napose na Hrvatsku, čijeg je predsjednika Stipu Mesića nedavno ugostio, nadajući se da će pozitivne promjene prevagnuti nad 'naslijeđenom mržnjom'. Da bi 'pokrenuo dinamiku koja je u zastoju', predlaže da se za francuskog predsjedanja održi susret na vrhu između petnaestorice i zemalja bivše Jugoslavije - osim Srbije, što ne treba ni spominjati. Steći priznanje znači također pobiti američki prijedlog o proturaketnoj obrani za koji Jacques Chirac stalno tvrdi da se ne tiče samo Washingtona i Moskve, da narušava 'teško uspostavljenu stratešku ravnotežu' i da bi mogao ponovno pokrenuti utrku u naoružanju u svijetu. Napokon, steći priznanje znači nastaviti ono što se uspješno započelo na polju zajedničke obrane. 'Francuska će, kaže, za svog predsjedanja nastojati utvrditi zadaću koja će Uniji omogućiti da rasporedi šezdeset tisuća ljudi na vanjskom kriznom području'. Predsjednik priznaje da 'to pretpostavlja da svaka zemlja čini potrebne napore na obrani'. Na logističkom polju - osobito kada je riječ o opremi za zračni prijevoz koja europske snage može 'projicirati' na krizna područja - on 'pozdravlja' izbor Britanaca za Airbus A400M, ali u ovom času može samo 'poželjeti da naši njemački prijatelji uskoro donesu' sličnu odluku. Premda još sve nije jasno, područje obrane danas je lijep primjer za integraciju u hodu i nije toliki izvor sukoba kao što je to prije nekoliko godina bilo uvođenje zajedničkog novca. Jacques Chirac nije stoga mogao propustiti prigodu koja mu se pružila ovim govorom pred stručnjacima, da ne pokaže kako europska ambicija postoji, da ona ne ugrožava zamisao o državi i da nema potrebe za bitnim pitanjima Joschke Fischera ni za zabrinutosti koju ona izazivaju. Međutim, obrana nije sve, a g. Chirac će se više očitovati o Europi 27. lipnja, kada će održati govor u Bundestagu. Do tada će se iznenadni napad njemačkoga ministra možda zaboraviti. Sam kancelar Gerhard Schroeder pokazao se 'jako suzdržanim' o toj temi, kažu u okružju državnog poglavara, 'nijedna vlada u Europi nije spremna da načini velik skok.' Sustav 'pojačane suradnje' koji je Jacques Chirac u utorak pohvalio kao način na koji 'najodvažniji' mogu napredovati na ograničenim područjima kao što je obrana, trebao bi omogućiti da se rasvijetli pitanje o koncu europske povijesti (na njemački način ili drugačije). Za francusko će predsjedanje najžurnija zadaća biti provedba reforme institucijskog stroja kojeg bi mogao zakočiti skori dolazak novih zemalja članica, kako bi on mogao ići naprijed. Već je to dosta teško. To je razlog zbog kojega ljudi poput Huberta Vedrinea, koji su još prije nekoliko mjeseci pokušavali 'pokrenuti raspravu' o toj velikoj nepoznanici, budućnosti Europe, misle da je 'prijatelj Fischer' mogao pričekati bolji trenutak", piše Claire Trean.