IT-3.II.LA REPUBBLICA-CARACCIOLO,AUSTRIJA,EUROPA

ITALIJA LA REPUBBLICA 3. II. 2000. Europska država koja još ne postoji "Euro slab, Haider snažan. Dvije prijetnje za Europu, različite ali blisko povezane. Potrebno ih je čitati zajedno kako bi se shvatio smisao karantene koju su države članice EU-a odlučile nametnuti Austriji, uz blagoslov Sjedinjenih Država. (...) Kada se uzme ozbiljno, izjašnjavanje četrnaestorice postavlja političke i geopolitičke temelje jedne europske države. Politički ono znači potvrđivanje djelima da se ona treba temeljiti na načelima liberalne demokracije: tko propovijeda ili, još gore, provodi rasnu 'čistoću', izvan je zakona. Geopolitički znači da se ta zemlja sada neće moći širiti izvan sadašnjih granica Europske unije, jer se takvih kakav je Haider i njemu srodnih u zemljama bivšim satelitima Moskve, koje kucaju na naša vrata, može nabrojiti u izobilju. Štoviše, kako bi ostala vjerna svojim vrijednostima, buduća demokratska europska država trebala bi biti dio Europske unije koja je budućim širenjima predoređena nazadovati u tek nešto više od područja slobodne trgovinske razmjene. Sa stvaranjem zapadnjačke političke i geopolitičke jezgre unutar EU-a do kraja ćemo provesti tezu 'čvrste jezgre' koju je iznio CDU u rujnu 1994. i koja je još u središtu njemačkoga gledanja na Europu. Italija koja se kladila na euro, i pobijedila, danas ima sva prava uzeti u ruku zastavu Europskog ustrojavanja. (...) Nalazimo se na raskrsnici. Ili ćemo uspjeti projektirati našu zajedničku demokratsku i zapadnjačku kuću, ili riskiramo da se vratimo unatrag, jako unatrag, malim etnonacionalnim domovinama. Optimizam želje nagoni nas da se nadamo da veto Haideru izražava jedan trzaj autentičnog europeizma. Pesimizam razuma navodi nas, međutim, da se bojimo da je on klasično rikanje miša. Kako bi se bolje odredilo ulog u igri, pomaže nam analiza veze Haider-euro. Štoviše, Haider je dijete eura. Njegovi izborni uspjesi postignuti su zahvaljujući grubim protumaastrichstskim govorima praćenim prokazivanjem željezne partitokracije kojom su socijaldemokrati i narodnjaci u kavez stavili postnacističku Austriju. Europska je unija za njega Moloh koji će proždrijeti malu austrijsku domovinu nakon što širom otvori njena vrata strancima, posebice prezrenim južnim Slavenima. S druge strane, ne briljantne sadašnje izvedbe eura na novčanom tržištu hrane ukorijenjene austro-njemačke fobije glede odstupanja od nacionalne valute u zamjenu za neki bezvrijedan novac s oznakom Europe. Pristaše i protivnici eura uvijek su se slagali glede političkog značenja gospodarske i monetarne unije. (...) Više nego jednu valutu, radilo se o tome da se Europljanima dade opipljivi osjećaj zajedničke političke pripadnosti, kako bi zajedno jamčili 'europski mir'. (...) Euro, sve u svemu, bio je i ostaje, kako god ga se ocjenjivalo, toplomjerom političke Europe. (...) Slab euro kao izraz Europe bez duše i bez nacrta ostavlja u zraku dvojbu glede djelotvornosti veta protiv Haidera. Od čega se između ostaloga počinju izvlačiti i ugledni predstavnici europske Narodne stranke, poglavito Nijemci. Sama Europsko povjerenstvo stavilo je vodu u vino država članica, potvrdivši business as usual. Širi se strah od bumeranga: umjesto da izolira austrijske rasiste, sanitarni kordon mogao bi iz njih napraviti mučenike. I otkriti Europu kao tigra od papira. Dobro je pravilo, ne samo u politici, primijeniti samo vlast s kojom se raspolaže. Budu li, kao što se čini, za koji dan haiderovski ministri upravljati u inat europskom vetu, imat ćemo zorni dokaz koliko malo može napraviti volja četrnaestorice. Ultimatumi se daju samo jednom. Ako ih se zanemari, nema priziva. Oni koji teže biti kao Haider, kojih ne nedostaje ni u izrazito civiliziranim europskim zemljama, potom će znati kako se postaviti pred podizanjem zajedničarskih štitova. (...)", piše Lucio Caracciolo.