US 11.I.IHT:NACIONALNA DRŽAVA SE DRŽI

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 11. I. 2000. Pogledajte malo bolje - nacionalna država neće nestati "Ideja fin de sieclea podrazumijevala je u prošlosti kulturnu dekadenciju, pometnju u sustavu vrijednosti, gubitak samopouzdanja kod elita. Kao što je poznato, svršetak XIX. stoljeća bio je obilježen svim tim pojavama. Gledano u retrospektivi, izgleda nam kao vjesnik krize europske civilizacije koja je uslijedila 1914. godine. Završetak XX. stoljeća bio je pak popraćen vatrometom optimizma i čvrstim očitovanjima povjerenja u budućnost. Vodeće nacije proživjele su svoje krize vrijednosti i kulturna previranja nešto ranije. Devedesete godine XX. stoljeća bile su trijumf za demokratske države. Privrede su cvale, tehnologija je dramatično promijenila život ljudi. Za neke druge dijelove svijeta to razdoblje baš i nije bilo tako lijepo, ali zapadna Europa i Sjeverna Amerika napustile su XX. stoljeće uz fanfare i ulaze u novo s velikim očekivanjima. Čak su i Rusi, kojima je XX. stoljeće bilo zaprepašćujuće iskustvo, dovršili prošli mjesec s nadom u bolju budućnost. Novo stoljeće popraćeno je prognozama o boljoj budućnosti. Neki dočaravaju viziju progresivne promjene sustava. Primjer koji trenutačno naizgled utjelovljuje politički optimizam Zapada jest tvrdnja da će nacije i nacionalizam nestati, da će postati zastarjele zbog djelovanja snaga privredne i političke integracije te će ustupiti mjesto nepristranom internacionalizmu. Anthony Giddens, britanski akademik, navodni autor nekih ideja 'New Laboura' koje su ustoličile Tonyja Blaira na premijerskom položaju, izjavio je na svojim prošlogodišnjim predavanjima za BBC da je era nacionalne države završena. Ta ideja počiva na nekoliko suvremenih trendova, odvojenih od procesa globalizacije trgovine i tržišta. Jedan od njih jest proširenje ovlasti međunarodnog prava osnivanjem neovisnih sudova za ratne, specijaliziranih za ratne zločine, počinjene na području bivše Jugoslavije i u Ruandi. Sporazum koji je 1998. izglasovala većina članica Ujedinjenih naroda trebao bi rezultirati osnivanjem međunarodnog suda za ratne zločine. U sferi zločina protiv čovječnosti međunarodno pravosuđe doživjelo je svoju dodatnu afirmaciju u slučaju Pinochet. Volonterske nevladine udruge jako su proširile svoj utjecaj. Neke od njih zagovaraju priznanje međunarodnog 'prava' na intervenciju u slučaju kršenja ljudskih prava. Taj je prijedlog Kofi Annan naizgled usvojio u svom nastupu na otvaranju Glavne skupšine UN u rujnu 1999. Mnoge od tih pojava nisu nove kao što možda izgledaju. U prošlosti je Crkva predlagala određeni oblik međunarodnog prava, utemeljenog na rimskom pravu. Međunarodno pomorsko i diplomatsko pravo utemeljeni su naporedno nakon razvoja nacionalne države - međunarodno pravo prvi je opsežno formulirao Grotius 1625. Veliki uspjeh Europske unije potvrđuje drugi oblik progresivne internacionalizacije. Širenje NATO-a dalo je krila ideji o konačnom federalističkom udruživanju svih tržišnih ekonomija, koja uživa potporu u Sjedinjenim Državama (i Velikoj Britaniji). Unatoč tomu, nacija zasigurno nije u silaznoj putanji, kao što se svatko može danas i sam uvjeriti. Ponajmanje je u silaznoj putanji u Velikoj Britaniji koja se i dalje opire punoj integraciji u Europsku uniju i prihvaćanju zajedničke valute. Osim toga, ništa ne upućuje ni da nacija ili nacionalizam nestaju u Sjedinjenim Državama. Europska unija mora napraviti još puno toga prije no što postane istinskom političkom unijom - ako to ikada i postane. Provela je funkcionalnu redistribuciju političke i ekonomske moći u zajednici koja ipak ostaje bliskim savezom suverenih država a ne stapanjem ključnih suverenih prava. Današnji proces globalizacije tržišta i trgovine mora tek dosegnuti razinu integracije, ostvarenu u uvjetima zlatnog standarda i slobodne trgovine na kraju XIX. stoljeća. Tvrdim da će nacionalna država ostati najdjelotvornijim i najdjelatnijim agentom samoupravljanja u zajednicama ljudi koje ujedinjuje zajednička povijest i kultura - dakle, u nacionalnim državama. Ta tvrdnja utemeljena je na pragmatizmu i povijesnom iskustvu. Nacionalnoj državi prethodili su gradovi-države, identični ali manji od nje. Prethodila su joj i carstva kojima je obično vladala tehnološki ili vojno i upravno moćnija država - ili (ako baš hoćete) naprednija od društava pod njezinom vlašću. Kada su ta društva i sama postala dovoljno sofisticirana i ambiciozna da steknu status vladajuće sile, obično su zbacivala imperijalnu vlast i organizirala se kao nacionalne države. Taj se proces opetovano javljao nakon Drugoga svjetskog rata. Zajednica utemeljena na konsenzusu, kakva je Europska unija, nova je pojava u suvremenoj povijesti, iako ima i svoje srednjovjekovne prethodnike. Ona ostaje instrumentom svojih članica koje su udružile svoje suverene ovlasti u određenim područjima, ali su istodobno zadržale i pravo da ih vrate u okvir nacionalne države. Uspjeh zajednice utemeljene na konsenzusu uvjetovan je jednakošću njezinih članica. To je razlikuje od NATO-a koji se nalazi u fazi širenja. Naime, NATO je savez oblikovan oko vođe. Samo ako se članice unije utemeljene na konsenzusu nepovratno odreknu suvereniteta, moći će se ustvrditi da je nacija (odnosno nacije koje ju čine) na zalazu. U protivnom, međunarodni sustav i dalje će se razvijati u okviru etabliranih tradicija i ograničenja iz prošlosti koja mu nameće suverenitet. Osmrtnica nacionalnoj državi tek treba biti napisana", zaključuje William Pfaff, suradnik International Herald Tribunea i novinar Los Angeles Timesa.