NJ 24.I.-SZ-BODO HOMBACH

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 24. I. 2000. 'Ipak nisam djed Mraz' List donosi opširan intervju s koordinatorom za Balkan, Bodom Hombachom. - Gospodine Hombach, poznajete li zapovjednika KFOR-a Klausa Reinhardta? = Osobno ne, ali poznajem njegova prethodnika generala Jacksona. Za mojeg zadnjega posjeta Kosovu 1999. mimoišli smo se, jer je njegov zrakoplov morao ranije poletjeti zbog sve veće magle. - Reinhardt je rekao da ne poznaje gospodina Hombacha - a to je shvaćeno kao jasan prigovor. = Ne s moje strane. Kad je pročitao što su od toga napravili novinari - neki čak na prvim stranicama - nazvao me i ispričao se. On naravno zna da značaj mojega mandata Kosovo ne uključuje neposredno. Taj mandat ima gospodin Kouchner. Izbjegavamo dvostruki posao. No više sam ga puta mogao poduprijeti. Moj mandat u odnosu na Kosovo počinje kad je povezan s projektima koji prelaze granice. - Vaš posao sada je pod kritikom s raznih strana. Zbog čega se čini da vas u Bruxellesu i Prištini baš ne cijene? = Zapravo imam puno više odobravanja. I što je još važnije: i potpore. Ne radim public relations, nego napredak. Mogu razumjeti da svi nestrpljivo očekuju da se projekti pretvore u gradilišta. I ja sam nestrpljiv. - Je li Bruxelles doista takvo zmijsko gnijezdo da tamo posvuda sjede zavidnici koji vam obračunavaju plaću i troškove? = Neki tako tvrde. Ja prikupljam i vrlo dobra iskustva, ponajprije s politički odgovornima. No njemačka stranačka politika i tamo neke pojedince odvraća od stručnog posla i stručne prosudbe. Drugim je nacijama neugodno kako si Nijemci na međunarodnoj pozornici uzajamno otežavaju posao. - Ne bi li bilo bolje da ste ostali izvan bruxelleske klike i da ste svoje sjedište ustrojili u regiji gdje biste bili bliže problemima? = Moj stožer - to je 28 ljudi - svrsishodno surađuje svakodnevno s europskim ustanovama a one su sve u Bruxellesu. Gdje ja sjedim, zapravo je svejedno, jer sam većinu vremena u regiji. - Kako onda možete u Bruxellesu razgraničiti svoje ovlasti za razliku od svih drugih koji imaju riječ na Balkanu, dakle povjerenik EU-a, ured za Bosnu, Javier Solana kao Mr. Gasp i tako dalje? = Ne razgraničiti nego nadopuniti. Orkestar me sam odabrao za dirigenta. Najprije je bilo rečeno da treba stvoriti zajedničku partituru. To je učinjeno. Zemlje regije koje prije dva mjeseca još nisu htjele jedna s drugom razgovarati, sada usko surađuju.- A unutar EU-a - moj mandat inače to nadilazi: G 8, OESS i tako dalje - više nema spora o strategiji. - Kako je velika potpora dirigentu, pokazat će se krajem ožujka, kad će na donatorskoj konferenciji zemalja sudionica biti riječi o plaćanju. Vjerujete li da ćete skupiti dovoljno novca za svoje projekte? = Čak da su loše vijesti bolje vijesti: očekujem dobre. Akteri su ozbiljni. - Povjerenstvo EU-a jedan put je prosudilo da bi za Balkan dugoročno bilo potrebno 50 milijarda eura. Kakva je vaša predodžba? = Pojam 'dugoročno' opravdava svaku prosudbu. Naravno, govorimo o milijardama, ne o milijunima. No ne govorimo samo o novcu, nego ponajprije o reformama - a ne o ekonomiji na infuziju. Za svakog posjeta regiji najprije kažem da nisam djed Božićnjak, a zatim da ništa ne radim za njih, nego to moraju sami. Ali mobiliziram potporu. - Ako poslije sve kritike koju ste morali pretrpjeti i vi smijete kritizirati: koje vas stvari u Bruxellesu i u cijelom Stabilizacijskom sporazumu najviše smetaju? = Ako se u politici ne kritizira, ona je na groblju ili je posve nevažna. Najviše me ljute oni koji umjesto da rješavaju probleme, žele kuhati političku juhicu. Njima je stalo do dojma, a ne do djela. Oni koji gube zanimanje, jer su snimatelji otišli u Istočni Timor, a zatim u Čečeniju. Stalo mi je i do toga da pojasnim da ne bježimo od odgovornosti. - To se sada odnosi na Zapad. Ne bi li i zemlje u regiji trebale više napraviti? = Kad se vozim Balkanom, uvijek pitam što je s reformama. Kad putujem zemljama EU-a i G 8, pitam što je s obećanom potporom. Želim da se zamjene mjesta, da zemlje regije govore o reformama, a drugi o potpori. - Imate li viziju kako bi Balkan mogao izgledati za deset godina? = Da. Proces europske integracije i helsinški proces grade moju maštu. Na tu se metodu oslanja Stabilizacijski sporazum. Uzajamno se radi što se raditi može. A ono što još ne ide, odgađa se. I povijesni će i etnički sukobi biti prevladani kad ljudi postanu jedni drugima korisni. Ni jedan etnički sukob nije tako jak da bi se mogao održati protiv interesa ljudi. Milošević će u Jugoslaviji na posljetku propasti jer više ne može zadovoljavati materijalne potrebe svojega naroda. - Pomoć od Stabilizacijskog sporazuma on ionako ne očekuje, jer je Beograd isključen. Vjerujete li još uvijek da se Balkan može stabilizirati izostavljanjem njegove glavne problematične zone? = Upozoravam na dojam da Stabilizacijski sporazum ne bi mogao funkcionirati bez Jugoslavije. Dobro je da se oko Jugoslavije stvori stabilnost, kako bi oporba u Beogradu mogla reći: gledajte, sve to mogla bi i nama donijeti suradnja s Europom. O tomu treba razgovarati i s oporbom. S druge strane, trajna stabilizacija Balkana bez Jugoslavije ne može se zamisliti već zbog geostrategijskog položaja. O tomu posve jasno kažemo da nestrpljivo čekamo demokratizaciju. U istoj sekundi kad bude riješen srpski problem, Srbija će biti uključena. - A što će se do tada događati sa srpskom sestrinskom republikom Crnom Gorom? = Neprihvatljivo je da međunarodne financijske ustanove do sada nisu pronašle način da se Crna Gora poveže na temelju pravnog statusa. No Crna Gora sudjeluje u Stabilizacijskom sporazumu. Potporu sada treba politički provesti. Republika se mora ekonomski i socijalno stabilizirati kako cnogorska vlada ne bi imala osjećaj da nema alternative zaoštrenju rasprave o suverenosti. - Biste li se usudili navesti godinu kada će Balkan biti stabiliziran? = Balkan je na začudno brzom putu. Mora prevladati klasične balkanske probleme iz povijesti i uz to i probleme s komunističkom gospodarskom strukturom. Bit će nazadovanja, ali ona neće trajati tako dugo kao europska integracija od početka do danas. - I kako dugo želite u tomu surađivati? = Posao držim napornim, uspjeh nije zajamčen, neprilike su na dnevnom redu, ali to je i golem izazov. Zna se za što se svađam. Ni ne mislim na to da bih možda prestao. Počeo sam tek prije pet mjeseci. Razgovor je vodio Peter Muench.