IT-REPUBBLICA-18.VI.-IZRAEL I EUROPA

ITALIJA LA REPUBBLICA 18. VI. 2001. Neka se Europa otvori Izraelu ali i Palestincima "Iz dubine svoje ćelije (ne treba nikada zaboraviti tu zatvorsku okolnost, utoliko prije što njegova nazočnost u političkoj raspravi izgleda sve 'normalnije', kao da je u susjednoj sobi), Adriano Sofri je glede izraelsko-palestinske tragedije napisao jedan od najuravnoteženijih i najstrastvenijih članaka izašlih iz pera nekog lijevog intelektualca (La Repubblica 12. lipnja). (...) 'Povijesni razlog u korist povratka', podsjeća Sofri, 'ne isključuje to da je ovaj nemoguć ako nije po cijenu eksplozije izraelske države, koja bi bila poput umnoženog Kosova... propaganda glede povratka samo je način da se u dušama Palestinaca potvrdi težnja za uništenjem Izraela i da se u more bace Židovi'. Kako bi se suprotstavili toj perspektivi, koja po sebi poništava svaki napor za postizanje mira i ostavlja prostor samo za oružani sukob, Sofri pravi svoju 'manjinsku utopiju', koju podupire Pannella i još malo ljudi, a koja želi ulazak Izraela u Europsku Uniju, što bi bila gesta koja bi 'djelomično isplatila račun jednog starog i neotplativog računa', Holocausta. (...) Sofri, mada svjestan da zbivanja trče, a da ih ideje prate s velike udaljenosti, predlaže da Europljani, Izraelci i Palestinci pokrenu jednu ozbiljnu raspravu o tom prijedlogu. Međutim, njegovu provedbu teško ostvarivim, ali ne i nemogućim, ne čini 'realpolitika', a ni zemljopisni čimbenik (to dokazuje kandidatura Turske), koliko briga za povijesni, kulturalni, i u pozadini, vjerski poredak. Ako bi slučajno ta zamisao našla luku, ili postala snažno podržan zahtjev, bojim se da bi sigurnost Izraela iz toga izašla uvelike oslabljena, odnosno, on bi se zapravo u očima arapskog svijeta još više ocrtao kao 'dio' Europe silom ubačen u muslimanski univerzum. Protivno tome, što će više židovska država izgledati opravdana svojim biblijskim porijeklom, a ne samo cionizmom 19. stoljeća i Shoahom (što ne znači da se ne traži veliki Izrael kraljeva Judeje) toliko će se više afirmirati njegova bliskoistočna priroda. (...) Na kraju i poglavito, izvan perspektiva istrjebljenja i rata, dug put prevladavanja međusobne mržnje morat će proći, ako će prolaziti, kroz jedan međuvjerski dijalog koji će se ponovno baviti pitanjem dva Abrahamova sina, Izraelom i Ismaelom, od kojih su se rodila, od dvije različite majke, dva plemena preodređena mrziti se. (...) Sve to ne znači da mirovni instrumenti i instrumenti vojne sile, diplomacije i međunarodnog uključivanja nemaju odlučujuću funkciju, poglavito kratkoročno i srednjoročno, kada je potrebno ušutkati oružja i omogućiti da razgovaraju ljudi. No dugoročno samo iskreno razoružavanje duša će moći dati sigurnost jednima, bez uskraćivanja pravde drugima. Iz svega ovoga izvukao sam uvjerenje da bi prijedlog priključenja Europskoj Uniji mogao biti od odlučujućeg značaja ako ne bi uključivao samo Izrael nego i buduću palestinsku državu. Takva inicijativa uistinu bi bila puno prihvaćanje odgovornosti od strane Europe, bilo glede mira na Bliskom istoku, bilo za gospodarsku, političku i civilnu budućnost regije. Europa bi tako ponovno preuzela veliku funkciju i platila bi dug ne samo prema Izraelcima nego i prema Palestincima", piše Mario Pirani.