NYT 7. VI. RASPRAVA O BUDUĆNOSTI EUROPE

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 7. VI. 2001. Rasprava o budućnosti Europe "Europska integracija jedan je od velikih uspjeha proteklih pedeset godina, uspjeh koji povezuje povijesno neprijateljske države u sve bližu gospodarsku Uniju koja za cilj ima postizavanje zajedničkog niza demokratskih vrijednosti. Usklađeni pristup Francuske i Njemačke bio je ključan za uspjeh. No sada, kada 15- člana Europska Unija razmatra mogućnost primanja novih srednjoistočnih i istočnoeuropskih zemalja u Uniju i jačanje svog političkog jedinstva koje bi odražavalo gospodarsku međuovisnost zemalja članica, Francuska i Njemačka više ne surađuju. Umjesto toga, svaka od njih iznosi suprotne vizije za budućnost europskih integracija. Osigurati da te razlike ne dovedu do paralizirajućeg zastoja bit će glavni izazov za Europsku Uniju u nadolazećim godinama. Njemačka želi prenijeti ovlasti za donošenje odluka s nacionalnih vlada na europsku federaciju i pozvala je na novu ustavnu konvenciju. Vlada kancelara Gerhardta Schroedera zastupa stvaranje odgovornijih europskih izvršnih tijela i moćniji parlament. Kao najjače gospodarstvo EU-a, sa stanovništvom za trećinu brojnijim od onog Francuske, Njemačku se optužuje da želi ojačati europsku federaciju kako bi osnažila svoj utjecaj. Lionel Jospin, socijalist i francuski premijer, nedavno je odbio ovu njemačku viziju za budućnost Europe. 'Želim Europu, no privržen sam svojoj zemlji', kazao je, iznoseći plan za Uniju čiji bi primarni nositelji i dalje bile nacionalne vlade (...). I Britanija se zalaže za taj 'međuvladin' model, iako ne dijeli francuski ambiciozni plan za taj model. Očekuje se da će Europska Unija primiti do dvanaest novih zemalja članica u slijedećih deset godina, a prva bi se skupina pridružila 2004. godine. Odluka o tome kako reformirati institucije EU-a također bi trebala biti donesena te godine. Razlike između Njemačke i Francuske vjerojatno će postati naglašenije kako se rasprava glede ustava bude intenzivirala. Od kraja hladnog rata, Francuska brine zbog svoje sve manje uloge u svjetskim pitanjima i zbog promjene europskog centra gravitacije prema istoku. Ponovno ujedinjenje Njemačke značio je kraj jednakosti između dviju zemalja glede broja njihovih stanovnika a primanje Poljske, Češke i drugih u EU Berlin će postaviti u središte Europe. Istodobno, odlučnija Njemačka, koju sada predvodi generacija koja je stasala nakon rata, više ne osjeća istu moralnu obvezu koju su Konrad Adenauer i Helmut Kohl nekoć osjećali - djelovati isključivo u skladu s Francuskom. Sve je, dakle, voljnija, imati različite stavove glede pitanja kao što je zajednička poljoprivredna politika Unije, koja je do sada na ruku išla francuskim poljoprivrednicima. Izazov za dvije zemlje, i za ostatak Europe, jest spriječiti da ova nova dinamika zdravih francusko-njemačkih razlika uspori daljnju integraciju Europe", stoji u uvodniku lista.