MOZAK NAM NE GOVORI SVE ŠTO VIDI

ZAGREB, 25. svibnja (Hina) - Slova mogu biti presitna, ali to ne znači da ih naš mozak ne razabira. Novo je istraživanje pokazalo da neuroni u moždanom centru za obradu vizualnih informacija mogu reagirati na uzorke crta koji su presitni da bismo ih razlikovali. #L# Istraživanje su proveli znanstvenici sa sveučilišta Minnesota i kalifornijskog sveučilišta u San Diegu, a studija je objavljena u časopisu "Nature" od 24. svibnja. Neke vrste vizualnih informacija, pokazalo je istraživanje, iako ih mi svjesno ne primjećujemo, ipak su bliže moždanim centrima svijesti nego što se mislilo. Ovo će otkriće znanstvenicima omogućiti još bolje razumijevanje vida, a može se primijeniti i u traženju odgovora na staro pitanje svijesti. "To je vjerojatno prvi dokaz da kortikalni neuroni za vid mogu razabrati i sitnije crte nego što smo mislili", rekao je Sheng He, asistent na odsjeku za psihologiju sveučilišta Minnesota i glavni autor članka objavljenog u časopisu "Nature". Sve osobe normalnoga vida mogu do određene mjere razabirati crte na papiru, ali kad razmak postane premalen, one nestaju, a osoba vidi samo jednu zamagljenu sliku. Prije su znanstvenici mislili da je uzrok tome optičko zamagljenje u oku - odnosno nemogućnost mrežnice da razabere crte. Sad se pokazalo, rekao je He, da zamagljena slika dijelom nastaje već u vizualnom korteksu, dijelu kore velikog mozga za obradu vizualnih informacija. Istraživači su proučili reakcije ispitanika na uzorke crta koji su laserom projicirani izravno u njihovu mrežnicu. Crte su bile vodoravne ili okomite. Zna se da neki neuroni u vizualnom korteksu reagiraju na okomite crte, a neki na vodoravne. S dovoljno neurona koji reagiraju na gotovo svaki mogući smjer, ljudi mogu razabirati crte koje idu u bilo kojem smjeru. Osim toga, znalo se da ljudi, kad im se na nekoliko sekundi pokaže uzorak okomitih ili vodoravnih crta, a zatim drugi, bolje primjećuju smjer crta u drugom uzorku ako je suprotan onome u prvom. To se događa zato što su se neuroni zaduženi za prepoznavanje okomitog uzorka umorili pa im je teško gledati još jedan isti uzorak. S druge strane, neuroni koji reagiraju na vodoravne uzorke su odmorni pa snažno reagiraju. He i Donald MacLeod, psiholog s kalifornijskog sveučilišta u San Diegu, promatrali su tu pojavu na svojim ispitanicima. No kad su projicirane crte bile toliko sitne da ih ispitanici nisu mogli razabrati, pojavile su se iste teškoće koje se javljaju i pri gledanju jasno vidljivih crta istoga smjera. To, tvrdi He, dokazuje da su kortikalni neuroni razabrali crte i prvi put, kad ih ispitanik nije vidio. To znači da se slika zamagljuje kad vizualni korteks već primi informacije. Vizualni korteks smješten je u stražnjem dijelu velikog mozga. Drugi istraživači su pretpostavljali da ljudi ne mogu biti svjesni optičkih informacija ako ne stignu do prednjeg dijela kore velikog mozga. Heovo i MacLeodovo istraživanje potvrđuje tu teoriju. Zamagljivanje, kako se čini, uzrokuje proces koji se događa u vizualnom korteksu koji neke informacije ne prenosi na druga područja kore velikog mozga i svijesti. "To znači da se sve što se nađe u kori velikog mozga ne može pretvoriti u svjesno znanje", rekao je He. "Vaš vizualni korteks ne govori vam sve što zna." (Hina) dgk ggr