IT-9.V.-LA REPUBBLICA-SOCIJALISTI PROTIV AMERIKE

ITALIJA LA REPUBBLICA 9. V. 2001. Svijet protiv Busha "Smetenoj prepotenciji Georgea Busha II., koji je 100 dana nakon ulaska u Bijelu kuću još uvijek predsjednik početnik, svijet odgovara gurajući mu 'prst u oko'. A ta grubost, taj 'prst u oko', boli kiklopa Ameriku, kako ga je nazvao vođa republikanaca u Kongresu Hastert, jer dolazi od Ujedinjenih naroda koje su isključile SAD iz komisije za ljudska prava i iz komisije za borbu protiv droga. To se nikada ranije nije dogodilo, i mada praktični učinak ta dva glasovanja nije golem, efekt poniženja jest, međutim, golem, i UN bi mogao platiti svoju gestu s 1300 milijardi lira, zaostatkom 'zajedničkih troškova' koje Washington duguje Staklenoj palači i ne želi platiti. Upravo sin Georgea Busha I. koji je na međunarodnim savezima skrojenim u UN-u izgradio uspjeh vojne kampanje u Kuvajtu, sada, dakle, rašiva ono što je otac satkao. Bushovu Ameriku je UN stavio pred ploču radi neodgojenosti koju je pokazala u ova tri mjeseca, koje je veleposlanik Holbrooke, pregovarač mira u Bosni, milosrdno nazvao 'neugodnim'. A u oko kiklopa nisu gurali prst uobičajeni povijesni protivnici Washingtona. Protiv Sjedinjenih Država glasovali su svi, uključujući europske saveznike, istjerujući ih iz komisije za ljudska prava radi zadržavanja smrtne kazne, i potom iz komisije za borbu protiv droge, s 53 glasa od 54, gdje je dakle samo Amerika glasovala za samu sebe. Za državu koja je izgradila, i htjela 54 godine, Organizaciju Ujedinjenih naroda, i koja ih ugošćuje u glavnom stožeru na Manhattanu, koja svakodnevno daje lekcije o 'ljudskim pravima' svijetu, isključenje ima smisao kazne koja graniči s osvetom. Bilo je za predvidjeti da će se europski saveznici osvetiti, na snažno simbolički način, ovoj Bushovoj administraciji koja je uvrijedila, možda iz neznanja, možda namjerno, države koja su mukotrpno pregovarale o sporazumu u vezi onečišćenja, u Kyotu, kojega je sam Bush proglasio bezvrijednim papirom tek nekoliko sati nakon što su ga sudovi, a ne birači, doveli u Ovalnu sobu. Pa i ako je jednostrana arogancija ovoga predsjednika sigurno posljedica njegove političke slabosti i izostanka izborne potpore, Amerika ima previše odgovornosti na međunarodnom polju, previše odgovornosti da bi čelnik države mogao svoje političke nesigurnosti očitovati arogantnim gestama i izjavama. Već ga je Kina primorala na isprike nakon izgreda sa špijunskim zrakoplovom, kada je izjavio da se nikada neće ispričati i da Kinu treba smatrati novim 'takmacom'. Potom je sve do sada ignorirao pripremu sastanka na vrhu skupine sedmorice u Genovi, gotovo kao da želi pokazati ravnodušnost koju ova administracija osjeća za multilateralizam tih 'summita'. I ozbiljnom je primiješao smiješno, u grotesknom slučaju s predloženim pa povučenim imenovanjem američkog veleposlanika u Rimu, pretvorenim u neku vrstu nadmetanja u ponudama, razmjenama i pritiscima italo-američkih lobbyija koji veleposlanstvo u ulici Veneto ne smatraju službom prema zaslugama, nego svojom službom prema pravu krvi i prezimena. (...) Istjerivanje iz dvije komisije znak je od strane saveznika da žele da se prema njima odnosi s 'poštovanjem', a ne da ih se koristi kao figure u unutarnjoj igri koju Bush igra s mnogim dušama njegove slabe izborne koalicije i njegove buntovne stranke. No to je i uzvik zabrinutosti radi Bushove ekipe koja i dalje djeluje podijeljena i nesigurna, nategnuta između umjerenosti malo utjecajnog državnog tajnika Colina Powella, tvrdoće strateške savjetnice Condoleezze Rice i staroreaganovskih grubosti starog ministra obrane Rumsfelda, neutješnog siročića hladnog rata. (...) Atmosfera 'showa', priredbi amatera, a što otac predsjednika početnika, majstor međunarodnih odnosa, mora gledati iz svoje umirovljeničke kuće u Houstonu ježeći se od strepnje", piše Vittorio Zucconi.