IT- 18.IV. CORRIERE- KINA

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 18. IV. 2001. Pozorno rukovati divovskim narodom "Je li spor između Pekinga i Washingtona u vezi sudara zrakoplova bio samo trenutni izgred, ili uvod u buduće oluje nad Azijom? (...) Ranije je Peking, oprezno zastrašujući secesionistički otok, znao izbjeći bilo kakav rizik koji bi mogao umiješati Sjedinjene Države. Potom je sa sudarom u kojemu je nepromišljeni kineski pilot izgubio život, plamen nacionalizma obuhvatio Kinu, i još nije ugašen. Optužuje se 'zmaj', koji polaže pravo na ulogu međunarodnog policajca, tako izazivajući i povijesni ponos golemog naroda. (...) No ako izbijanje tog protuamerikanizma označava prikriveni hladnoratovski antagonizam na Pacifiku, onda se za skoru budućnost najavljuju i drugi sudari. Peking je već dao proturječne naznake, koje izazivaju dvojbe glede njegove stvarne politike. S jedne strane, hegemonističke ambicije u Aziji. Najveće povećanje izdataka u posljednjih dvadeset godina za vojni proračun, 17.7 posto. Strateške baze u Burmi. Osim pritisaka na Tajvan, zahtjevi u vezi otočja Spartly protiv Filipina, Bruneja, Malezije, na osnovu putovanja i iskrcavanja admirala Cheng Hoa u 15. stoljeću za vrijeme dinastije Ming. Pokroviteljstvo nad Korejom Pyongyanga protiv Seula. Davanje nuklearne pomoći Pakistanu protiv Indije. No s druge strane je tu trgovinski pacifizam. Zahtjev za ulazak u World Trade Organization, s bitnim pogodnostima za gospodarski razvoj. Jasno iskazani interes da se ne izgubi pogodnost trgovinske razmjene sa Sjedinjenim državama, koja je prošle godine prema 'Economistu' iznosila 60 milijardi dolara. (...) Dva scenarija možda izražavaju proturječne tendencije u Pekingu, koje su za sada pomirene političkom strategijom izvanrednog 'dvostrukog kolosijeka'. Dok se radi gospodarskih promjena velike mase kreću iz sela u gradove tražeći zaposlenje, pojavljuju se napetosti i nemiri, koje za sada nadzire kruti autoritarni režim, koji ipak nije uspio spriječiti nedavne terorističke atentate u pokrajinama u unutrašnjosti.(...) Brojne vlade našeg doba često koriste vanjskog primatelja da njemu isporuče unutarnje napetosti, no u Kini svakom buđenju ksenofobije pomaže i sjećanje na poniženja pretrpljena tijekom europskog i japanskog kolonijalizma, kao i sadašnji američki intervencionizam, koji je u mnogim slučajevima neprimjeren. Kao što upozoravaju stručnjaci za Kinu, potreban je najveći oprez u odnosima s Pekingom, sve dok njegova politika ne krene prema destabiliziranju političkih ustroja na pacifičkom području. No koliko se još incidenata treba pribojavati u Tajvanskom tjesnacu?", piše Alberto Ronchey.