IT-REPUBBLICA-20.2.-DIPLOMACIJA

ITALIJA LA REPUBBLICA 20. II. 2001. Diplomacija u poslovima "Istraga koju je ovaj list objavio o Telekomu Italije i Telekomu Srbije izazvala je veliku buku u parlamentu i u inozemstvu, i na kraju pozornost torinskog suda, koji je otvorio preliminarnu istragu. (?) S jedne je strane Italija imala jednu često učinkovitu i katkada samostalnu vanjsku politiku, što ni po čemu nije neupitno za zemlju pogođenu kroničnom nestabilnošću i slabošću njezinih upravljačkih skupina. S druge, Rim je platio neke svoje pristupe bez predrasuda, a još više jedan pokatkad ambivalentan stil, tako što je došao na glas zbog dvoličnosti među sjevernoeuropskim i anglosaksonskim diplomacijama koje misle, s pravom ili ne, da utjelovljuju zapadnjačke vrijednosti. Osim toga, realizam, načelo koje nadahnjuje našu diplomaciju, nije toliko dalekovidan koliko ona misli: i štoviše može dovesti do kobnih pogrešaka, primjerice tako da vječnima održava i despote u padu poput Miloševića. No poglavito slučaj Telekom pokazuje da 'diplomacija u poslovima' , koju ovih godina slijedi andreottijev pristaša Dini može skliznuti prema močvarama gdje ima više poslovanja nego diplomacije, više brzih interesa nego političke vizije. Močvara iz kojih se katkada vraćaju ne samo opljačkani, nego čak i ukaljani blatom. To nas uči 'posao' Telekom, gospodarski izrazito loš, politički katastrofalan. Financirali smo Miloševića, baš u trenutku kad je režim bio u bankrotu i izvukli iz toga dosta sramote i računa u minusu. Istina je da su druge europske tvrtke bile spremne ući ako bi se Talijani povukli, i ima pravo Dini kada primjećuje da Milošević u to doba nije izgledao tako neprijateljski zapadnjačkim diplomacijama. No Italija (i Grci) su despotu u agoniji donijeli bocu s kisikom. Kad jedan autoritarni režim neki strateški sektor povjerava vanjskim partnerima, podrazumijeva se da je njegov odabir više politički nego gospodarski: privilegira zemlje koje smatra prijateljima. To je Italija bila za Miloševića: prijateljska zemlja. I to je bila percepcija američke diplomacije u Rambouilletu. (?) Ovih je dana istraga Repubblike izazvala mnoge dvojbe, no neobično je da se tek sada dio koalicije Polo zgraža zbog neizravne potpore koju je u to doba dobio srpski režim. Ne čudi zaokret Lege, koja je tijekom rata na Kosovu bila mnogo više prosrpska od Bertinottija. No budi znatiželju Finijev gubitak pamćenja. On bi mnoge dvojbe mogao ukloniti tako da telefonira svojem starom poznaniku Djocilu Maslovariću, posredniku u poslu s Telekomom u vrijeme kada je bio Miloševićev veleposlanik kod Svete stolice. Kada ga se Fini s njim prije deset godina susreo u Beogradu, Maslovarić je bio srpski doministar vanjskih poslova. Prema Maslovariću, Fini je namjeravao raspravljati o uređenju bivšeg jugoslavenskog prostora, očito u dannunzijevskom duhu gledajući jednim okom na Rijeku. (?) Vjerojatno Fini danas ima umjerenije zamisli, no htjeli bismo u to biti sigurni. Kao što bi htjeli isključiti mogućnost da je u pravu jedan srpski tjednik, koji je obično vjerodostojan, Reporter, kada tvrdi (prošloga siječnja) da je Forza Italia uspostavila odnose s SDS-om, bosanskosrspskom strankom ratnih zločinaca. Ovih je dana izišla knjiga 'Lice neprijatelja', koju je napisao načelnik ureda za analize i programiranje ministarstva vanjskih poslova, Roberto Toscano. Toscanova je teza da je u vanjskoj politici etika odlično ulaganje i da pretjerani 'realizam' u diplomaciji vodi kratkovidnosti s katastrofalnim posljedicama. O tome moramo raspravljati ako želimo konačno reformirati jednu 'diplomaciju poslova' koja u lošem stanju izlazi iz slučaja Telekom", piše Guido Rampoldi.