RDW-5.2.-KOMENTAR

NJEMAČKI RADIO - RDW 5. II. 2001. Komentar o redovitoj godišnjoj sigurnosnoj konferenciji NATO-a u Muenchenu "I u međunarodnim odnosima vrijedi činjenica da ravnopravnost među partnerima nipošto nije jednostavna. A to nigdje nije bilo jasnije nego na redovitoj godišnjoj sigurnosnoj konferenciji u Muenchenu, odnosno na bivšem zasjedanju o obrani. I doista, saveznici preko Atlantika su se ovaj puta toliko uhvatili u klinč da je gotovo izbila stvarna transatlantska kriza u odnosima. Razlika je bilo u gotovo svim ključnim sigurnosnim temama. Gotovo svi govornici, baš kao i na otvorenim razgovorima, u oštrom su tonu upozoravali na novu rundu u utrci u naoružanju i to u njezinu najopasnijem segmentu, u raketnoj tehnologiji. Zabrinutost zbog plana proturaketnog sustava Amerikanaca nije pokazala samo Njemačka, nego i svi predstavnici država članica NATO-a prisutni na konferenciji koji su izražavali bojazan zbog negativnog učinka na kontrolu oružanih sustava. Njemački kancelar Schroeder kao domaćin preuzeo je ulogu diplomatski upozoravajućeg posrednika koji se podjednako zauzima i za uključivanje Rusije u globalna, strategijska pitanja baš kao i suočavanje sa svjetskom prijetnjom od neprijateljskih raketa. Njegova je parola bila, zemlje koje raspolažu oružjem za masovno uništavanje moraju zajedno naći rješenje. Materijala za sukob Europljana s Amerikancima bilo je još: europski planovi o postrojbama za brze intervencije baš kao i širenje NATO saveza na istok. Tako je ovaj susret na visokoj razini ponovno preuzeo ulogu katalizatora koji zaoštrene emocionalne odnose i ljutnju pretvara u konkretne probleme. I dobro je da je tako: nova američka vlada mogla je jasno osjetiti povećano samopouzdanje Europljana u savezu čak i ako je bilo zapakirano - kao kod kancelara Schroedera - u umjerenost i diplomaciju. Amerika je i u M?nchenu opet pokušala odrediti smjernice europskim partnerima. Ali im to nije u cijelosti uspjelo. I to usprkos tome što su i novi čovjek iz Pentagona i brojni američki senatori Europljane stavili pod veliki moralni pritisak. Zahtijevali su manje samostalne europske jedinice, više novca za zajednički savez i potpunu potporu u antiraketnom sustavu. Ili drugim riječima: ako stari kontinent nije spreman pomoći Americi protiv zemalja-lupeža, onda ni Amerika neće Europljanima više pomagati izvlačiti kestenje iz vatre. A to znači američko povlačenje iz Bosne i ni novčića za drugu fazu proširenja saveza. No i Muenchen je pomogao da obje strane prihvate jednostavnu činjenicu: da jedna strana ne može bez druge, kao i da baš međunarodni izazovi transatlantsko savezništvo čine nezamjenjivim." (RDW)