IT-LA REPUBBLICA-15.2.-ARAFAT I SHARON

ITALIJA LA REPUBBLICA 15. II. 2001. Arafatove krivnje "Okrutnim jučerašnjim atentatom, najkrvavijim u posljednje četiri godine, koji je uslijedio 24 sata nakon ubojstva jednog od Arafatovih tjelesnih čuvara, eskalacija nasilja u Izraelu napravila je, čini se, onaj kvalitativni skok od kojega se strahovalo i zbog kojega bi isprazno moglo postati obećanje koje je Sharon dao kad je trijumfalno izabran za premijera: da će vratiti mir u Izrael. Prvom reakcijom Arafat, koji je cinično prokomentirao epizodu kao običnu 'prometnu nesreću', kao da je namjerno htio produbiti jaz koji dijeli Izraelce od Palestinaca, poništavajući bilo kakvo očekivanje skorih novih sporazuma. (...) Sharonovim izborom se ozračje u Izraelu i palestinskim teritorijima brzo promijenilo. Preko noći je novi premijer poništio s mukom postignute sporazume u Tabi, koji nisu uspjeli naći rješenje za Arafatovu samoubilačku tvrdoglavost: kada je pred Barakovim ustupcima u pogledu teritorija i istočnog Jeruzalema, što je najviše što bi neki izraelski premijer mogao učiniti, palestinski vođa kao konačni uvjet postavio i povratak svih ratnih izbjeglica, svima je bilo jasno da Arafat kopa jamu za bilo kakvu mogućnost sporazuma. Očito je da biografija novog predsjednika vlade, mada Sharon još nije službeno na dužnosti, ne može previše zanijeti Palestince. No Arafatovo ponašanje i ponašanje njegovih ljudi tijekom izraelske predizborne kampanje ostavlja mnogo sjena nad pitanjem koji su stvarni interesi Palestinaca u ovoj fazi. Često se govorilo da je Arafat već zatočenik najekstremnijeg krila PLO-a, te da je neizbježno uvjetovan i Hamasom. Sudeći po njegovim posljednjim potezima čini se, međutim, da palestinski vođa sigurnim drži neuspjeh bilo kakvih pregovora, te da se želi pripremiti na pregovore s budućom Sharonovom vladom s jednog drugog stajališta. Koje je to teško je kazati. Telefonski razgovor koji je Arafat vodio u petak sa Sharonom ostavlja dojam očajnog čovjeka koji traži novac za svoj 'izgladnjeli' narod, no koji ne može dati jasne odgovore kad je riječ o nasilju i terorizmu. Štoviše dan nakon tog telefonskog razgovora Intifada se obnavlja većom žestinom, uvjerivši Izraelce da je u pozadini precizna Arafatova strategija zaoštravanja sukoba na teritorijima sve do najekstremnijih posljedica. (...) Što će sada učiniti Sharon? (...) Poznato je da novi premijer namjerava 'udariti' Palestince novim izrazito oštrim gospodarskim mjerama koje bi konačno bacile na koljena Arafatovu upravu. Jučerašnji atentat čovjeka koji je imao urednu radnu dozvolu, vjerojatno će učvrstiti Sharona u njegovim uvjerenjima, potičući ga da Palestince sve više izolira na njihovim teritorijima, zatvara sva vrata makar i za malu integraciju dviju zajednica i stvara pretpostavku za potpunu izolaciju, gospodarsku ali i fizičku, dva naroda koji se desetljećima bore za nekoliko komadića zemlje. Pred takvom strategijom, eskalacija nasilja, s palestinske strane, čini se da je osuđena na novi poraz. Uz Clintonov plan koji je nova Bushova administracija odbacila, s arapskim zemljama koje na riječima izgledaju spremne intervenirati uz 'palestinsku braću', no koje će teško prijeći s riječi na djela, čini se da je Arafatovoj izolaciji suđeno samo rasti. A san starog vođe PLO-a da živi u palestinskoj državi čini se sve daljim", piše Alberto Flores D'Arcais.