US-IHT-14.2.-USKORO ATRAKCIJA: BLAIR IDE U WASHINGTON

SJEDINJENE DRŽAVE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 14. II. 2001. Uskoro atrakcija: Blair ide u Washington "Ovog će mjeseca Tony Blair prvi put posjetiti Georgea W. Busha. Otkako je Churchill prikazao sebe i Roosevelta kako sjede na uzvišenu tronu i odlučuju o budućnosti čovječanstva, britanski se premijeri trude slijediti njegov primjer. A poželjno je i srdačno rukovanje u Bijeloj kući koje će prigodno prenijeti svi britanski mediji. Predsjednika Busha više zanimaju Azija i američki kontinent nego Europa. On neće imati mnogo vremena za mit koji je tako prirastao britanskim srcima - mit o 'posebnim angloameričkim odnosima'. Njegov je otac 1990. godine, dok je bio predsjednik, primijetio da je Njemačka postala glavni američki partner u Europi. Što se tiče obrane, predsjednik će ponoviti da je Amerika zabrinuta zbog europskoga plana o osnivanju snaga za brzu intervenciju, a Europa zbog raketne obrane. Blair će ga uvjeriti kako je svaka europska zamisao o poduzimanju vojne akcije bez američke dozvole apsurdna, baš kao i europska zabrinutost zbog ruskog i kineskog odgovora na raketnu obranu. Na trgovinu će se potrošiti malo vremena. Postoje neka goruća trgovinska pitanja između EU-a i SAD-a, ali trgovačke pregovore za EU vodi Europsko povjerenstvo, a Britanija je tek jedan od 15 članova (...). Glavno pitanje na koje će Bush tražiti odgovor bit će ono o stajalištu Britanije o europskoj integraciji. Hoće li se pridružiti ili ne? Američkoj je industriji to vrlo bitno. Amerikanci su u zemlje EU-a uložili oko 350 milijardi dolara, a veći dio toga uložen je u Britaniju. Ostane li Britanija godinama izvan područja uporabe eura, mnoge će se američke tvrtke prebaciti na područje eura, čije golemo tržište neće biti izloženo promjenama funte u odnosu na euro. Britanija, ako još godinama ostane izvan zone eura i izvan europske političke integracije koja će uslijediti, neće imati mnogo utjecaja ni na što. Kao što je 1990. rekao umirovljeni veleposlanik u Britaniji, britanski utjecaj u Washingtonu ovisi o britanskom utjecaju u Europi. Blair će Bushu reći kako će, kad dobije izbore najavljene za svibanj, s ministrom financija Gordonom Brownom ocijeniti rezultate pet testova koje su zadali 1997. za prijelaz na euro. Budu li uvjeti ispunjeni, i nakon razumnog razdoblja (on tvrdi da su posrijedi dvije godine), održat će i dobiti referendum. Britanija će zatim biti i vođa u Europi i najbliži saveznik SAD-a. (...) No rasprava u Britaniji još nije gotova. Uvijek će biti nesuglasica u pogledu gospodarskih testova, a javnost se sve odlučnije protivi pridruživanju. U prvoj je godini, uz čvrstu većinu u Parlamentu, Blair lako mogao osvojiti referendum, no sada je prekasno. Dvije trećine britanskoga tiska, koje su u vlasništvu dviju sjevernoameričkih izdavačkih kuća, iz dana u dan napadaju zamisao o članstvu Britanije u EU. Anketa provedena u studenom pokazala je da se 68 posto ispitanih protivi euru, da bi mu se tijekom petogodišnjega mandata sljedećeg Parlamenta mogla protiviti odlučujuća većina te da će ga većina prihvaćati tek 2010. ili 2015. Nedavna anketa pokazala je kako se protivljenje euru popelo na 71 posto te da većina želi potpuno napuštanje EU. Kost u grlu većine Britanaca nije prijelaz na novu valutu, nego dublji smisao daljnje političke integracije u EU. Britansko ministarstvo vanjskih poslova jednom je upozorilo da ne smije doći ni do kakvog 'slabljenja neupitnog osjećaja superiornosti nad drugim narodima Kontinenta koji tvori osnovni element britanske samouvjerenosti'. Tako će ankete Blairu nedvosmisleno pokazati da bi referendum o euru bio političko samoubojstvo. Britanija će biti izvan Europe koja će se integrirati sljedećih deset godina. Da Britanija ima premijera predanog zamisli izgradnje integrirane Europe i spremnog iznijeti viziju integrirane Europe predsjedniku SAD-a izravno i bez okolišanja, Britanija bi mogla imati vodeću ulogu u Europi i svijetu. Kako sada stvari stoje, uloga Britanije u svijetu još godinama može biti samo periferna. Nekad se, kao u slučaju politike popuštanja tridesetih, država može prevariti. Jednoga će se dana sve ispraviti, ali ne u doba Bushove administracije", piše Roy Denman, bivši predstavnik Europskog povjerenstva u Washingtonu.