IT-19.V.AVVENIRE-HUNTINGTON

ITALIJA AVVENIRE 19. V. 2002. 21. stoljeće, izazov dolazi iz Kine "Čovjek koji je prvi iznio teoriju o neizbježnom sukobu između zapada i drugih civilizacija na planetu je blagi profesor u kasnim sedamdesetim godinama, fine kože i prozirnih očiju svojstvenih Anglosaksoncima presađenim u novi svijet. (...) Od tada se javnost dijeli na one koji su bezuvjetno prihvatili njegove teze (ili točnije teze za koje vjeruju da su njegove: SAD protiv ostatka svijeta, više ili manje) i na one koji ga pak smatraju opasnim ratnim huškačem. On je najcitiraniji autor posljednjih mjeseci, kada treba i ne treba. I savršeno je toga svjestan. 'U stvari', priznaje, 'sukob civilizacija je ono što je Osama Bin Laden htio postići spektakularno napadajući Sjedinjene Američke Države. Na našu sreću, međutim, nije predvidio reakciju Washingtona, koji je znao organizirati međunarodnu koaliciju koju su činile i muslimanske zemlje poput Turske i, posebice, Pakistana. Upravo je to deaktiviralo mogući sukob civilizacija'.(...) - U Vašoj knjizi, osim problema kojega predstavlja islam, ukazivao se i onaj Kine, na čiju se potporu Busheva administracija mogla osloniti tijekom rata u Afganistanu. Što se dogodilo? = Gospodarski i vojni razvoj Pekinga jedna je od najvažnijih činjenica zabilježenih posljednjih desetljeća na međunarodnoj sceni. No otvorio je i spor sa Sjedinjenim Državama, koje su od Drugog svjetskog rata preuzele dominantnu ulogu u azijskoj ekonomiji: položaj kojega je Kina pokrivala mnogo stoljeća prije no što ju je istisnuo Japan. To je pravi problem, i strateško približavanje između Pekinga i Washingtona nakon 11. rujna još uvijek ne predstavlja rješenje. - Pravi problem je, u očima mnogih, što Kina nema nikakvog poštovanja spram ljudskih prava... = Za ljudska prava kako ih shvaćamo mi zapadnjaci, hoćete reći. No ako pogledamo okolo vidimo da kinesko stajalište nije drugačije od onoga mnogih arapskih zemalja ili mnogih afričkih vlada. Ne možemo se zanositi da su naše vrijednosti univerzalno priznate. - U nekim europskim zemljama (Nizozemska, primjerice) ksenofobija nalazi tlo za uzgoj u jednom naizgled emancipiranom društvu, koje međutim, ne želi dijeliti svoje povlastice sa strancima. Što mislite? = Da useljavanje nije apsolutno pravo i da je svaka zemlja slobodna ga regulirati. Ako mogu biti iskren, vrlo dobro razumijem zabrinutosti Europljana, koji se nalaze pred perspektivom sve veće imigracije iz islamskih zemalja. Prvi ću priznati da ulazak stranih radnika predstavlja pogodnost u gospodarskim terminima, no to je prednost koja ima socijalnu cijenu koju ne treba podcijeniti. - Čudno je to čuti od jednog Amerikanca: nije li SAD zemlja koju su izgradili useljenici? = Nisam siguran da se američki model može izvesti u Europu. U odnosu na prošlost postoje prometne i komunikacijska sredstva koja nekom useljeniku omogućuju da zadrži snažnu vezu s kulturom zemlje porijekla, usporavajući tako proces integracije u kojemu Sjedinjene Države predstavljaju nenadmašan primjer. Potom ne zaboravimo da danas mnoge zemlje potiču iseljavanje, kako bi postigle društvenu i političku zastupljenost u inozemstvu, istovremeno dobivajući velike gospodarske doznake. - Kao američki građanin kako ocjenjujete kritike koje pljušte po predsjedniku Bushu, kojega se optužuje da je podcijenio uzbunu glede terorizma prije 11. rujna? = Ne vjerujem u retroaktivna predviđanja. Tajne službe svakoga dana primaju desetke obavijesti o možebitnim terorističkim djelima i znale su prije 11. rujna da je Osama planirao obrušavanje zrakoplova, no nisu imale nikakav element da bi pomislile na ovakvo obrušavanje. A ako želite više tehnički sud, mogu vam kazati da su posljednjih godina obavještajne službe previše ulagale u tehnološku opremu a premalo u ljudski čimbenik, odnosno u sposobnosti agenata. Uništenje Twin Towersa bila je tragična potvrda tog stanja", razgovarao Alessandro Zaccuri.