RU - N. GAZETA 30. IV. 2002. KURDI ALI I OBNOVA TURSKOGA IMPERIJA?

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 30. IV. 2002. ZND će dobiti nove susjede "Raspad Sovjetskoga Saveza do danas ima kolosalno značenje za stvaranje geopolitičkoga stanja u Euroaziji. Imamo sve osnove zaključiti da je proces dezintegracije postojećih država i stvaranja novih subjekta međunarodnoga prava još uvijek u tijeku. Inercija, koja je nastala po raspadu sovjetskoga imperija, još je prevelika i nastavlja djelovati po svim šavovima vanjskopolitičkoga i unutrašnjeg života cijeloga niza država. Nije tajna da su prvi kandidati za sljedeći raspad Irak i Iran. U njihovom bi slučaju, kao u slučaju SSSR-a, sudbinsku ulogu mogli odigrati vanjskopolitički čimbenici, kao i složene demografske te s njima povezane unutrašnjopolitičke krizne okolnosti. Danas je zapravo prvi put nastalo stanje koje dopušta Kurdima da realno računaju na stvaranje vlastite nacionalne države. Stručnjaci su jedinstveni u mišljenju da je načelna politička odluka o likvidaciji aktualnoga iračkog režima već donesena u Washingtonu i više se neće razmatrati. Međutim još nema suglasja oko metoda i mehanizama za rješenje problema. Koliko se može shvatiti, Bushova vlada je sklona varijanti raspada zemlje- otpadnice. Ali sudjelovanje Amerikanca u tom procesu mora biti neveliko, poput, recimo, onog u Afganistanu, gdje je sav prljavi konkretni posao oko likvidacije talibana pao na mjesne političare i ratnike. U Iraku će tu ulogu dobiti Kurdi. Podsjetimo da kurdski oslobodilački pokret postoji od osmanske i britanske vladavine, i to ne samo u Iraku, nego i u Turskoj pa čak i u Iranu. I uvijek su njihovu borbu države gledale kao mogućnost promicanja vlastitih interesa na Bliskom istoku. Demografska revolucija posljednjih desetljeća pretvorila je taj narod u ozbiljnu mnogobrojnu snagu. I vrlo je znakovito da je zamiranje kurdskoga pokreta u Turskoj, povezano s uhićenjem njihova čelnika Odžalan, nastavljeno praktički odmah s procvatom vojno-političke aktivnosti kurdskih stranaka i pokreta u Iraku, iako je to jedina zemlja u kojoj Kurdi imaju autonomiju. Uz to su Kurdi dobili taj status umnogome zahvaljujući najtješnjim vezama svojih vojno-političkih vođa sa sovjetskim tajnim službama. (Ostarjeli vođa pokreta iračkih Kurda Mustafa al-Barzani postao je 1945. sovjetskim generalom; obilježja mu je uručio u Bakuu Lavrentij Berija). Ali to je već povijest. Danas su svi irački Kurdi jednodušno orijentirani na Ameriku. I Washington se danas trudi nagovoriti ih na riskantni pokušaj 'svrgavanja neprijateljskog Saddama'. Za ZND i države te regije nastanak bi kurdske države mogao imati vrlo različite posljedice. Očito je da to stimulira i novi preporod kurdskog pokreta u Turskoj; upravo se zato Ankara krajnje negativno odnosi prema planovima svojega starijeg partnera u NATO-u. Težnje svih Kurda k ujedinjenju u okvirima vlastite države moglo bi uzdrmati i Iran. Uostalom, za tvrdoglave Irance je opasna i druga, ne manje uvjerljiva, 'smetnja' u obliku tjureckoga etničkog elementa koji kompaktno živi na sjeveru zemlje. Odvajanje od Irana sjevernih pokrajina označilo bi globalizaciju turanskoga svijeta s vrlo mogućim stvaranjem konfederacije Turske, Azerbajdžana i Sjevernoga (iranskog) Azerbajdžana. Moguće je da to postane turska kompenzacija za sve nedaće, što proizlaze iz stvaranja, u njezinom krilu, kurdske države sklone ekspanziji. Ratoborni Kurdi mogli bi postati u američkim rukama moćan čimbenik zastrašivanja svih arapskih režima koji pomišljaju na samostalnost, pogotovo u naftnim pitanjima. S druge strane, Kurdi i Turci (u najširem smislu) sigurno će odsjeći Rusiju i ZND u cjelini od Bliskog istoka. Tako će se urušiti posljednje prepreke za širenje američkoga utjecaja u superregiji Južni Kavkaz-Srednja Azija. U svakom slučaju, prirodna dugovremena destabilizacija postat će idealnim povodom za stalno povećanje američke vojne nazočnosti. To će pak sigurno osigurati funkcioniranje strateških transregionalnih energetskih i transportnih infrastruktura. Puno ostvarenje tog projekta zahtijeva, kako se može svatko lako dosjetiti, poprilično vremena. Ali je to toliko pogodno američkoj strani, budući da omogućava stalno raspirivanje lokalnih ratova i sukoba, posljedično stvarajući novu geopolitičku stvarnost u punom suglasju s njezinim vlastitim predodžbama, piše Armen Hanbabjan.