RU IZVESTIJA 29. IV. 2002. VJEROJATNOST NAPADA SAD-A NA IRAK

RUSIJA IZVESTIJA 29. IV. 2002. Vjerojatnost američkoga napadaja na Irak Kakvu će taktiku izabrati SAD u 'iračkom pitanju'? S jedne strane, za Amerikance bi bilo vrlo prihvatljivo da uz afganistansku akciju opale i po Bagdadu, jednom i zauvijek se riješe Saddama Huseina. Međutim ima puno zaključaka i protiv takve akcije, piše profesor Georgij Mirski, voditelj Instituta za međunarodno gospodarstvo i međunarodne odnose. Amerikanci shvaćaju da bez kopnene operacije neće proći. Afganistansku je akciju u glavnini odigralo američko zrakoplovstvo, ali za uništenje talibanske snage bio je potreban Sjeverni savez. U Iraku toga nema. One odrede, koji čine iračku oporbu, nitko ne uzima ozbiljno. I nikako se ne mogu usporediti s postrojbama Sjevernoga saveza. Ako se talibanski režim pokazao kao tigar od papira, dotle je Irak nešto posve drugo. U zemlji je na vlasti jak totalitarni režim i vojska će se za njega boriti. U tome im se ne mogu suprotstaviti oporbeni pokreti ili Kurdi - morat će se angažirati američka vojska. Upravo takva perspektiva ne plaši toliko Amerikance. Vijetnamski je sindrom prošao, Amerikanci su se naučili na gubitke, ako se radi o uništavanju pravog neprijatelja. Posljednje ankete društvenoga mišljenja u SAD-u kažu da 70 posto Amerikanaca podupire zamisao napada na Irak. Tako da se Bush nema čega bojati u tom smislu. U Europi, izgleda, američki će napad na Irak poduprijeti Velika Britanija. Što se tiče primjedaba jedne Francuske ili Njemačke, to Bush može posve zanemariti. Rusije se također zauzima protiv vojne operacije, ali neće postavljati klipove u američke kotače. Ostaje, još samo arapski svijet. Većina arapskih vođa ne vole Saddama, nego ga se boje. U dubini bi duše bili zadovoljno da se Amerikanci s njim brzo obračunaju. Ali zasad sukob na Bliskom Istoku ne jenjava, i sva su se protuizraelska raspoloženja prelila u protuamerička. Ako se u tom kontekstu još udari po Iraku, arapske vlade neće moći ignorirati val protuamerikanizma koji će im zapljusnuti zemlju. Saddam, sudeći po svemu, odlično shvaća da ga nitko neće napasti, dok je svijet zabavljen arapsko-izraelskim sukobom. Istodobno se trudi osvojiti simpatije muslimana tako što povećava pomoć Palestincima. I to dok se Irak neprestano žali na patnje zbog embarga, nedostatak hrane i lijekova, visoku smrtnost djece. Međutim, nema smetnje da se plati po 25 tisuća dolara obiteljima poginulih 'mučenika' u Palestini. Jedno je od najaktualnijih pitanja: imali Hussein oružje za masovno uništavanje. Zasad nema na to odgovora. Saddam odbija pripustiti u zemlju inspektore UN-a. Ima nekoliko razloga. S jedne strane nije isključeno da se Irak dosita bavi izradbom kemijskog, biološkog i dijelom atomskog oružja te se Saddam naprosto boji da ga ne raskrinkaju. S druge pak strane, Saddama se boji obrukati pred arapskim svijetom. On ima nekoliko dvoraca i još je za vrijeme prethodnih posjeta Un-ovih inspektora bilo utvrđeno da neki ne služe za boravak. Znači, inspekcija bi morala provjeriti i te dvorce, što bi bilo uvredljivo za iračkoga vođu, piše prof. Georgij Mirski.