AT-US-S-TRENDOVI-Politika AU 11.I.-DIE PRESSE - ŠTO JE TO 11. RUJAN? AUSTRIJADIE PRESSE11. I. 2002.Što se otad dogodilo"Svijet je od 11. rujna drukčiji - po većini komentatora. Opisuju 'novu' stvarnost, ali ne cijelu. Jer 'druga' je
stvarnost postojala još ranije. Samo je otad razvidnija. Ona je banalna, jer govori da deset godina postoji samo jedna globalna supersila, SAD. No nisu svi to htjeli. To se moglo znati još od svršetka Sovjetskog Saveza. Moskva, Pariz, Peking i neki drugi požurili su priznati nadmoć monopolarne svjetske sile, doduše kasno, ali jasno.Još ranije su bili prepoznatljivi temelji američke nadmoći. Na prvom mjestu treba spomenuti globalnu dominaciju SAD-a na vojno-tehnologijskom području. Od 11. se rujna silovito izgrađuje. Odmah iza toga na drugom je mjestu također politički uvjetovana nadmoć na financijsko-industrijskom području. Jer SAD, oslanjajući se na razne saveze, određuje pravila po kojima će se diljem svijeta na tržištima trgovati novcem, robama, uslugama i intelektualnim vlasništvom. I treće: i ideologijski-medijska hegemonija postoji već više od četvrt stoljeća. Jer američka ideologija nije tek od pada Berlinskoga zida globalno bez prave konkurencije.
AUSTRIJA
DIE PRESSE
11. I. 2002.
Što se otad dogodilo
"Svijet je od 11. rujna drukčiji - po većini komentatora. Opisuju
'novu' stvarnost, ali ne cijelu. Jer 'druga' je stvarnost postojala
još ranije. Samo je otad razvidnija. Ona je banalna, jer govori da
deset godina postoji samo jedna globalna supersila, SAD. No nisu
svi to htjeli. To se moglo znati još od svršetka Sovjetskog Saveza.
Moskva, Pariz, Peking i neki drugi požurili su priznati nadmoć
monopolarne svjetske sile, doduše kasno, ali jasno.
Još ranije su bili prepoznatljivi temelji američke nadmoći. Na
prvom mjestu treba spomenuti globalnu dominaciju SAD-a na vojno-
tehnologijskom području. Od 11. se rujna silovito izgrađuje. Odmah
iza toga na drugom je mjestu također politički uvjetovana nadmoć na
financijsko-industrijskom području. Jer SAD, oslanjajući se na
razne saveze, određuje pravila po kojima će se diljem svijeta na
tržištima trgovati novcem, robama, uslugama i intelektualnim
vlasništvom. I treće: i ideologijski-medijska hegemonija postoji
već više od četvrt stoljeća. Jer američka ideologija nije tek od
pada Berlinskoga zida globalno bez prave konkurencije.
Velikim zločinom 'terorista izbavitelja' Osame bin Ladena i
njegove Al Kaide ideologijska je hegemonija SAD-a vjerojatno
dostigla svoj zenit. Nadmetali su se govoriti: 'Ja sam Amerikanac!'
i optužiti svakoga tko nije u tomu sudjelovao da je 'odvratan
protuamerikanac'. Kao da netko mora biti Amerikanac da bi bio
protiv zločina.
Na polju kojemu se pridavalo puno premalo pozornosti, 11. je rujna
uslijedilo pravo rušenje. Naoružano trojstvo političke
demokracije, pravne države i univerzalnih ljudskih prava je
dokinuto. Svaki režim, svaka skupina ma koliko bila neprijateljski
nastrojena prema ljudskim pravima - kao 'Sjeverni savez' - dobro je
došao. Takva 'solidarnost' ima dakako svoju cijenu. U to pripada
otpor protiv vlastite vladavine koji je do sada slovio kao
'separatizam', kojega se moglo označiti kao terorizam. Da bi ga se
moglo likvidirati. Od 11. rujna gotovo i nema zarobljenika.
Regresija pravne države događa se i u zemljama koje su slovile kao
uzorne. Pojedini ustavni suci upozoravaju - uzalud.
Na presudnoj razini, pravilima igre globalizacije čija pravila
uvelike određuje SAD, Argentina, nekada uzoran učenik
'washingtonskog konsenzusa', puštena je u državni bankrot. Turska,
financijski u sličnom položaju, i dalje dobiva kredite od MMF-a i
njemu srodnih ustanova. Turska je naime - bez obzira na ljudska
prava - geopolitički i tranzitoekonomski (nafta/plin) za sada
neophodna. A što je s eurom? Činjenica da od 2002. nekoliko stotina
milijuna Europljana mogu plaćati eurom, također je prednost za
američke turiste. Nova valuta - zahvaljujući Maastrichtskom
ugovoru - nije konkurencija dolaru. Alan Greenspan kao predsjednik
američkog središnjeg bankarskog sustava i ministar obrane
američkog dolara, nikada se nije žalio na političko usklađivanje s
američkim predsjednikom. Isto vrijedi za američkog predsjednika.
Obojica se mogu i dalje smijati kad pomisle na izazivača nazvanog
euro", piše Egon Matzner, dugogodišnji profesor financijskih
znanosti u Beču.