Radi se o zahtjevu skupine bivših vlasnika, među kojima je i princ August od Hannovera, koja je podnijela tužbu protiv presude Ustavnog suda iz 90-ih godina, kojom je isključena mogućnost povrata nekretnina u koje, osim šuma i poljoprivrednih zemljišta, spada i nekoliko dvoraca. Tužitelji su smatrali da je tadašnja vlada Helmuta Kohla odričući se, tijekom pregovora o ujedinjenju dviju njemačkih država, prava na povrat nacionaliziranog zemljišta, povrijedila međunarodno pravo, a time i njemački Ustav.
Ustavni sud je tada ustvrdio da Vlada isplatom odštete vlasnicima nacionaliziranog zemljišta, do koje je došlo 90-ih, učinila sve kako bi bili zadovoljeni kriteriji međunarodnog prava.
Nacionalirizirano zemljište, koje je poslije rata dodijeljeno na korištenje zemljoradnicima, u jeku njemačkog ujedinjenja preneseno je na dotadašnje korisnike, a ne na izvorne vlasnike. Tadašnja vlada istočne Njemačke time je htjela postići da imovina ostane u rukama građana bivšeg DDR-a.