Početkom devedesetih godina u Hrvatskoj je srušeno ili uklonjeno više od tri tisuće antifašističkih spomenika i spomen-obilježja, ali je rušenje spomen-obilježja ustašama Mili Budaku i Juri Francetiću u Svetom Roku odnosno Slunju uzvitlalo više prašine nego sav dinamit, podmetnut pod brončane partizane, bilježi postaja.
Vlada hrvatskog premijera Ive Sanadera pokazala je veliku sposobnost da reagira pod pritiscima, pretežno inozemnim, ističe predsjednik HHO-a Žarko Puhovski za RFE.
"Ona je s jedne strane očitala vrlo neugodnu lekciju, čak bih rekao da je opalila šamar ranijoj vladi koja je sebe smatrala ljevičarskom a doživjela je da desničarska vlada čini ono što su ljevičari, na primjer kada je riječ o spomeniku Francetiću, trebala učiniti godinama ranije", tumači Puhovski.
Vlada je rušenjem spornih spomenika izdala jedan dio birača HDZ-a koji su krivo procijenili da je vrijeme za podizanje spomenika Mili Budaku i Juri Francetiću, napominje RFE.
Tjeranje Budaka i Francetića s hrvatskih ulica navelo je hrvatsku vladu da naloži ministarstvu pravosuđa izradu izmjena i dopuna Kaznenog zakona o promicanju totalitarnih ideologija, kojima bi se sankcioniralo veličanje fašističke i boljševičke ideologije.
Krajnja desnica shvatila je tu inicijativu kao prigodu za konačno uklanjanje preostalih rijetkih partizana i nekadašnjeg predsjednika SFRJ Tita sa hrvatskih ulica, tumači RFE, navodeći pritom primjer čelnika HČSP-a Luke Podruga.
"Ni takve se zločini ne mogu zanijekati ali oni moraju biti smješteni u povijesni kontekst poslijeratne Europe pune retorzije. To nikako ne može biti povod rehabilitacije fašizma i ustaštva", zaključuje postaja.