Nikola Šop rođen je u Jajcu 19. kolovoza 1904., a umro je u Zagrebu 2. siječnja 1982.
Zbog goleme važnosti pjesničkog djela i književnog rada Nikole Šopa bard hrvatskog pjesništva Dragutin Tadijanović danas je izrazio razočaranje što se nitko u hrvatskoj kulturnoj javnosti nije sjetio obilježiti tu važnu obljetnicu.
Pjesnik Šop od mladosti je prijateljevao s Tadijanovićem. Počeli su se dopisivati još 1921. kao gimnazijalci u Brodu i Banjoj Luci, a upoznali su se 1926. kad su obojica došla u Zagreb.
U Leksikonu hrvatskih pisaca uz ostalo je istaknuto kako je svojim pjesničkim zbirkama Šop iskazao pjesnički svijet malih stvari, običnih zbivanja i skromnih istina, svijet skromne sreće, tišine i jednostavnosti.
Odustajući od intelektualiziranog odnosa spram poezije, lirski subjekt progovara o "prizemnoj egzistenciji", očitujući ljubav i razumijevanje za svijet malih i prezrenih, skitnica i prosjaka, odbačenih ljudi i životinja. Međutim, iza tog svijeta običnosti i prividne banalnosti sluti se uvijek neki viši skriveni transcedentni smisao, a obične i skromne stvari postaju znamen božanskog reda.
Takva duhovna određenost dovodi Šopa u vezu s učenjem sv. Franje Asiškog. Najbolja zbirka iz tog razdoblja jest "Isus i moja sjena" (1934.).
Za pjesnika Šopa jednom je prigodom istaknuti teolog fra Bonaventura Duda rekao: "Nikola Šop bio je po svom djelu osobit učitelj duha, Sveti Franjo ga je živio, a Šop pjevao. Iako je proživio težak život, pjesnik Šop nikada nije žalnu riječ iskazao nad svojom sudbinom."
U drugoj stvaralačkoj fazi Šop čini tematski zaokret: okreće se svemirskim visinama, zvjezdanim prostorima, beskonačnosti i vječnosti, čistoj imaginaciji i spoznaji nepoznatih svjetova. Usporedno teče i drama poezije: borba za izraz, dinamika imaginacije, traganje za novim riječima koje bi morale izraziti nova svemirska ostvarenja.
Tako ta poetska kozmička mapa otkriva i bezdan vlastita bića: put u nutrinu, u "nedoživljene samoće", u nutarnji svemir.
Šop je pisao i dramske tekstove i pjesničke dijaloge, prevodio je hrvatske latiniste, a 1950. objavljena mu je knjiga prepjeva s latinskog s prijevodima Katula, Propercija i Tibula.
Poezija Nikole Šopa prevedena je na više stranih jezika.