"Blaškić danas ne bio bio oslobođen niti radnjama Mesića i Račana niti bilo kakvim mojim odvjetničkim umijećem da on 1992. i 1993. godine nije bio častan i pošten čovjek i tako postupao", izjavio je Nobilo nakon Blaškićevog povratka u Zagreb.
Nobilo je također komentirao redefiniranu zapovjednu odgovornost iz presude Žalbenog vijeća kojom je Blaškiću kazna s 45 umanjena na 9 godina zatvora.
"Ovo je jedina šansa za svakog tko je bio zapovjednik, a da nije osobno ubio ili naredio ubojstvo. Jedina mu je šansa da se spasi ovako kako smo mi to napravili", rekao je Nobilo.
Žalbeno vijeće je, naime, kao novi standard utvrdilo da "osoba, koja naređuje da se nešto počini ili ne počini uz svijest da postoji znatna vjerojatnost da će prilikom izvršenja te zapovijedi biti počinjen neki zločin, ima traženi element za utvrđivanje krivnje po zapovjednoj odgovornosti". Žalbeno vijeće Haškog suda je tako oslobodilo Blaškića svake odgovornosti jer je, suprotno zaključku Prvostupanjskog vijeća, utvrdilo da Blaškić nije naredio zločin niti je kontrolirao jedinice koje su počinile zločin.
Umirovljeni general Tihomir Blaškić u ponedjeljak se redovnom linijom Croatia Airlinesa vratio Zagreb nakon što mu je prošloga četvrtka u Žalbeno vijeće Međunarodnog kaznenog suda (ICTY) pravomoćnom presudom smanjilo kaznu s 45 na 9 godina zatvora, a predsjednik Suda Theodor Meron odobrio raniji izlazak na slobodu nakon što je u pritvoru proveo osam godina i četiri mjeseca.
Na temelju novih dokaza obrane, Blaškića je u četvrtak Žalbeno vijeće ICTY-ja oslobodilo odgovornosti za najteže zločine, nakon što ga je prvostupanjsko vijeće 3. ožujka 2000., proglasilo krivim i osudilo na 45 godina zatvora za ratne zločine počinjene u Lašvanskoj dolini od 1992. do 1994., od kojih je najteži pokolj muslimana u selu Ahmići. Blaškić je stoga proglašen krivim samo za nehumano postupanje prema zatvorenicima.
Žalbeno je vijeće iz novih dokaza obrane, koji su potjecali iz tri izvora - arhiva HVO-a koji su ležali nedostupni obrani u HIS-u do smjene vlasti u Hrvatskoj 2000. godine, zatim iz Ureda predsjednika RH, te iz haškog tužiteljstva koje ih je pronašlo u arhivu Armije BiH, zaključilo da Blaškić nije naredio a niti znao za zločin u Ahmićima, gdje je 16. travnja 1993. pobijeno stotinu muslimanskih civila.
Vijeće je zaključilo da je Blaškić učinio sve što je mogao u razumnim granicama da pronađe i kazni počinitelje, da nije kontrolirao snage koje su izvršile zločin te da su zapovijedi koje je izdavao bile legitimne vojne zapovijedi opravdane stanjem na terenu.