Neobjašnjivo je i što međunarodna zajednica u tom razdoblju nije prisilila predstavnike aktualnih vlasti u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu da provedu ono što su potpisali, ističu autori pisma, koje je OESS-u upućeno na zahtjev izbjeglica i prognanih, smještenih u Novom Sadu, Zrenjaninu, Staroj Pazovi, Novim Banovcima, Beogradu, Pančevu, Zemunu i Paraćinu.
Izbjeglice u Srbiji i Crnoj Gori nemaju pravo na normalno stanovanje i zapošljavanje, školovanje, odgovarajuću zdravstvenu zaštitu i mirovine, kao ni na političko izražavanje, a onemogućeno im je i sudjelovanje u privatizaciji u Hrvatskoj i BiH, upozorava Regionalni odbor za pomoć izbjeglicama Vojvodine.
Prosvjedujući protiv izostavljanja tih problema iz izvješća OESS-a, Regionalni odbor također napominje da je Europski sud za ljudska prava u Strassburgu odbio razgovarati o oduzetoj imovini i o stanarskim pravima u Hrvatskoj, navodi novosadski "Dnevnik".