Po riječima ministra zdravstva Andrije Hebranga, povjerenstva bi se osnivala u svakoj jedinici lokalne samouprave te, ono središnje, u Ministarstvu zdravstva.
Lokalno povjerenstvo imalo bi tri člana iz redova pacijenata, nevladinih udruga i stručnjaka, koji bi, bez novčane naknade, mogli predlagati mjere za sprječavanje štetnih djelovanja koja ugrožavaju prava i interese pacijenata te zahtijevati izvješća o poduzetim mjerama.
Članovi povjerenstva imali bi pravo pristupa u medicinske prostorije, a o obavljenom uvidu dostavljali bi izvješće inspekciji Ministarstva.
Povjerenstvo koje bi se ustrojilo u Ministarstvu imalo bi sedam članova (tri iz udruga za zaštitu prava pacijenata, jedan iz medija te tri predstavnika Ministarstva), a, između ostalog, moglo bi podnositi zahtjeve za pokretanje prekršajnog ili kaznenog postupka protiv osoba ili ustanova koje ugrožavaju bolesnička prava.
Predloženim zakonom pacijentima se jamči zaštita njihovih prava po načelima humanosti i dostupnosti, pravo na suodlučivanje, na potpunu obaviještenost. Ako pacijent smatra da nije potpuno obaviješten mogao bi tražiti drugo stručno mišljenje.
Imao bi pravo znati je li i pod kojim uvjetima uključen u bilo koji oblik kliničkih ispitivanja ili znanstvenih istraživanja, a to bi se moglo obaviti samo uz njegov pristanak.
Vanjski članovi Odbora iz Hrvatske liječničke komore i Hrvatskog liječničkog zbora istaknuli su da, pored obveza liječnika, u zakonu moraju biti i obveze bolesnika, odnosno, primjerice, da mora slušati savjete liječnika.
Tražili su i da se preciziraju koje su to lake, a koje teže povrede prava pacijenata, kao i da bolesnik ima pravo tražiti drugo stručno mišljenje samo uz potpunu medicinsku dokumentaciju.