ECOUEN, 6. travnja 2004. (Hina) - Izložba "Renesansa u Hrvatskoj", koja se otvara u srijedu poslijepodne u dvorcu Ecouen nedaleko od Pariza pod pokroviteljstvom predsjednika Francuske Jacquesa Chiraca i Hrvatske Stipe Mesića, svjedoči
da su neka vrhunska djela renesanse plod ruku i hrvatskih umjetnika, da je Hrvatska toga doba bila prostor snažne kreacije no ništa manje i prostor mobilnosti, interkulturalnosti, interferencije umjetnika i intelektualaca.
ECOUEN, 6. travnja 2004. (Hina) - Izložba "Renesansa u Hrvatskoj",
koja se otvara u srijedu poslijepodne u dvorcu Ecouen nedaleko od
Pariza pod pokroviteljstvom predsjednika Francuske Jacquesa Chiraca i
Hrvatske Stipe Mesića, svjedoči da su neka vrhunska djela renesanse
plod ruku i hrvatskih umjetnika, da je Hrvatska toga doba bila
prostor snažne kreacije no ništa manje i prostor mobilnosti,
interkulturalnosti, interferencije umjetnika i intelektualaca. #L#
Za reprezentativni odabir iz ostavštine vrhunskih djela hrvatskih
renesansnih umjetnika zaslužni su autor izložbe dr. Miljenko
Jurković, profesor zagrebačkog Filozofskog fakulteta (FF) i njegov
prijatelj, prof. Alain Erlande-Brandenburg, direktor Nacionalnog
muzeja renesanse u d'Ecouenu.
"Svijet će konačno spoznati da su ljudi koji dolaze iz Hrvatske
nosili europsku renesansu i da su to možda neki od ponajboljih
svjetskih umjetnika", obrazložio je Jurković jednu od temeljnih težnji
projekta.
Najavljujući događaj on je u hrvatskim medijima pojašnjavao da će se
izložbom pokušati ispraviti nepravda nanijeta hrvatskim autorima koje
se nerijetko svrstavalo među talijanske majstore, zbog talijaniziranja
njihovih imena. Tako se iza imena Francesca Laurane krije Franjo
Vranjanin, Andrea Schiavone je Andrija Medulić, Giovanni Dalmata
Ivan Duknović, a Julije Klović, iako se potpisivao kao Giulio Clovio,
svome je imenu dodavao i oznaku de Croatia.
Druga je važna zamisao pokazati da "je Hrvatska u doba renesanse bila
najveće mjesto mobilnosti umjetnika i intelektualca", rekao je
Jurković u Zagrebu prigodom ispraćaja eksponata za Francusku.
I hrvatski intelektualci humanizma i umjetnici školovali su se u
talijanskim sveučilišnim centrima ali i u Francuskoj. U domovinu su
donosili nove ideje i nisu se ustezali naručivati djela vodećih
talijanskih renesansnih slikara (Tintoretta, Tizijana). Umjetnici pak,
a najupečatljiviji su bili kipari, osim u domovini stvarali su i u
Europi.
Jurković je istaknuo i da je osobito važno pokazati kako je mali
hrvatski prostor prvi u Europi, izvan Italije, prihvatio renesansu.
Francuska će publika izbor od 85 kataloških jedinica razgledati do
sredine srpnja nakon čega se izložba seli u zagrebačke Klovićeve
dvore. Od tog broja 18 jedinica su arhitektonska djela i stoga su
predstavljena na panoima, primjerice djela Jurja Dalmatinca, Andrije
Alesija, Nikole Firentinca.
Kuriozitet je kombiniranje eksponata iz hrvatskih izložbenih prostora
i institucija (primjerice Kabinet grafike HAZU, Nacionalna i
sveučilišna biblioteka) s djelima što se čuvaju u francuskim muzejima
(na pr. Louvre).
Druga je zanimljivost da se u istome prostoru isprepliću kiparska i
slikarska djela, kako se to običavalo u renesansi, a treća da se u
autentičnom prostoru, renesansnom dvorcu Ecouen, djela hrvatske
renesanse miješaju sa stalnim postavom.
Izložba obuhvaća i djela iz područja minijature, crteža, medalja.
(Hina) xrt yps
(Hina) xrt yps