"Začudnom igrom povijesti, mala Austrija, skromna i nostalgična nasljednica Austrougarske Monarhije, među najdinamičnijim je ulagačima u srednjoj i istočnoj Europi. Brzo je shvatila potencijal prostora koji je bio i kolijevka i samo srce njezine snage, mitske "Mitteleurope", piše Maurin Picard.
Preuzimanje bankarskog sektora Ukrajine, rumunjske naftne industrije, bugarske i slovenske mobilne telefonije i kupnja budimpeštanske burze neke su od akvizicija Austrije koja je prvi strani ulagač u Rumunjsku i Bugarsku, države što se već nazivaju "dvjema Kinama pred (europskim) vratima" zbog njihova gospodarskog rata od šest posto.
U rukama austrijskih banaka je 30 posto istočnoeuropskog bankarskog sektora, napominje list i piše da su Austrijanci uložili u Hrvatsku 2,5 milijardi eura, te da je Austrija i najveći ulagač u Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu i Srbiju i Crnu Goru.
Tumačeći razloge uspjeha takve gospodarske ekspanzije autor napominje da je Beč svoj utjecaj širio metodički, koncentričnim krugovima počevši 90-ih sa susjednim zemaljama (Češka, Slovačka, Mađarska, Slovenija), da bi zatim obuhvatio zemlje drugog i trećeg kruga proširenja Europske unije: Rumunjsku, Bugarsku, Hrvatsku. Danas se širi i na četvrti krug: zapadni Balkan.
Tajna uspjeha je jednostavna jer poduzeća djeluju na poznatom terenu, diskretno i ponizno, citira francuski list Christiana Kesberga, zaduženog za vanjsku trgovinu u austrijskoj Trgovačkoj komori.
"Za nas te zemlje nisu nikakva tajna". "Nismo osvajali čizmom. Znali smo da ne žele paternalističku Austriju, kakva je bila prije 1918.", rekao je Kesberg.
Le Figaro, dnevni list zemlje koja je proteklih godina znala gubiti poslove u natjecanjima za istočnoeuropska tržišta (primjerice u mobilnoj telefoniji) napominje da je Austrija osvajala polazeći sa skromnih pozicija jer 95 posto njezina gospodarstva čine mala i srednja poduzeća.