U intervjuu objavljenom pod naslovom "Izgubimo li jezik, izgubili smo sebe" u najnovijem političkom tjedniku "Fokusu", Šimunović napominje kako gotovo ni u jednoj humanističkoj znanosti ne postoji toliki nemar prema spomenicima kulture kao prema tim jezičnim koji nam naočigled bježe u zaborav.
Najslikovitiji primjer takvog odnosa su slučaj Brioni-Brijuni, podsjeća, dodajući kako su se prvotno zvali Brevona, a u hrvatski jezik prešli kao Brijuni.
Po Šimunovićevim riječima za fašističke okupacije uveden je talijanski naziv Brioni koji je ostao i nakon rata jer se starohrvatsko ime Brijuni, kako ga je tamo izgovarao čakavski svijet počelo smatrati nacionalističkim.
Napominje kako je teško reći zašto smo u bivšoj jugoslavenskoj zajednici olako pristajali i nasjedali da svojim mjestima dodajemo pridjev hrvatski.
"U tom je razdoblju područje jadranske obale od Rijek do Karlobaga nazvano Hrvatsko primorje, iz doba 'ostataka hrvatskih ostataka'", izjavio je, dodavši kako vjerojatno nismo ni bili u prvi mah svjesni da smo se idealno uklopili u Garašaninove, Karadžićeve, Cvijićeve, Moljovićeve, Ćosićeve ili Šešeljeve karte koji nam u konačnici svojih planova ništa drugo nisu ni "davali", nego baš to Hrvatsko primorje i Hrvatsko zagorje.
Šimunović tvrdi da i danas nasjedamo političkim igrama susjeda oko zemljopisnih imena.
"Zaljev na sjeverozapadu Istre zvao se Dragonjin zaljev ili Savudrijska vala po rijeci Dragonji i drugim lokalitetima na utoku Dragonje", podsjeća Šimunović, dodajući kako smo odjednom prihvatili nametnuto ime Piranski zaljev i time prihvatili jedno krivotvoreno ime koje u sebi sugerira da taj zaljev nije tvoj.
Šimunović upozorava na pogrješno mišljenje da je lički ojkonim Srb u etimološkoj vezi s etnonimom Srbi.
"Lički ojkonim potvrđen je u 14. stoljeću, a etnonim Srb tek u 19. stoljeću", rekao je, objasnivši kako se ojkonim Srb veže uz glagol "srbati" što znači "srkati". Njegovim preimenovanjem, kako napominje, nepotrebno bismo sjekli svoje, a potvrđivali tuđe korijene.
Šimunović je podsjetio kako su Hrvati od svih slavenskih naroda, zahvaljujući političkoj samostalnosti primorskih gradova još u 12. i 13. stoljeću prvi dobili prezimena. Većina hrvatskoga puka stalna prezimena nosi od 16. stoljeća, izjavio je dodavši kako su Srbi kao i ostali narodi Istočne crkve bili bez prezimena sve do 19. stoljeća.
Hrvatski onomastičar i stručnjak za proučavanje prezimena, akademik Petar Šimunović (1933.) je tajnik Razreda za filološke znanosti HAZU. Objavio je više knjiga, a među njima i "Istočnojadransku toponimiju" i "Hrvatska prezimena".