Početak glavne rasprave u ovom procesu zakazan je za 27. veljače 2006. godine a prema izvorima sarajevskog lista Beograd će svoju obranu temeljiti na iskazima bivših zapovjednika UNPROFOR-a u BiH, umirovljenih generala Louisa MacKenzyja i Michaela Rosea koje u svojoj obrani učestalo i rado citira i haški optuženik Slobodan Milošević.
Jedan od ključnih svjedoka trebao bi biti i portugalski diplomat Jose Cutilero koji će pojašnjavati pod kojim je okolnostima odbijen njegov mirovni plan za BiH s početka 1992. godine.
Pravni zastupnik SCG pred Međunarodnim sudom pravde Radoslav Stojanović 9. rujna dostavio je popis svjedoka obrane na kojemu je i beogradski muftija Hamdija Jusufspahić a posebice se zanimljivim čini najavljeno svjedočenje Vitomira Popovića, jednog od trojice sadašnjih ombudsmana u BiH zaduženih za zaštitu ljudskih prava.
On je na početku rata u toj zemlji obnašao visoku dužnost u vladi Radovana Karadžića i poznat je po istupima u kojima se više zalaže za interese SCG nego zemlje u kojoj živi i koja ga plaća.
Bivši novinar RTV Srbije iz Miloševićeva razdoblja Lazar Lalić zadužen je u ime obrane pripremiti studiju o ratnoj propagandi, o ulozi JNA svjedočit će bivši načelnik njene protuobavještajne službe general Aleksandar Vasiljević a bit će tu i neki od srbijanskih dužnosnika iz postmiloševićevskog razdoblja poput Dragoljuba Mićunovića i Dušana Mihajlovića.
Za razliku od beogradskih vlasti koje svoju obranu temelje na velikom broju svjedoka-neposrednih sudionika ratnih zbivanja, tim koji zastupa tužbu BiH opredijelio se za iskaze malog broja inozemnih stručnjaka za različita područja.
Tako će umirovljeni britanski general Richard Dannat iznijeti podatke o vojnoj umiješanosti tadašnje Jugoslavije u rat u BiH, američki povjesničar Robert Donia elaborirati će genezu agresije na BiH a direktor Dokumentacijskog centra iz SAD Andreas Redlmayer predočit će Sudu podatke o rušenju i uništavanju kulturnih i vjerskih spomenika tijekom rata.