"Nije moguće izbjeći osjećaj da Slovenija reagira pasivno i sa zakašnjenjem", ocjenjuje Gruden, dodajući da su u Sloveniji proglašenje hrvatskog ekološko-ribolovnog pojasa neki u Sloveniji tumačili kao "predizborni potez" jer je do toga došlo nekoliko mjeseci pred parlamentarne izbore, te da je svojim prijedlogom zakona o zaštitnom ekološkom pojasu u Jadranu Janšina vlada reagirala tek kada se Hrvatska dogovorila s Italijom o podjeli epikontinentalnog pojasa "iza leđa Slovenije".
Zato slovenski odgovori uvijek kasne, a tako je bilo i sada, kad hrvatski premijer Sanader prijeti arbitražom, dodaje Gruden i navodi da Hrvatska u sadašnjem trenutku očito smatra da ima bolje argumente za arbitražu, dok su odgovori na to u Sloveniji nejasni i govore uglavnom da je arbitraža samo jedna od mogućih opcija.
"Zato ne bi škodilo da se i Slovenija na arbitražu dobro pripremi i po mogućnosti preuzme inicijativu", navodi Gruden koji ocjenjuje da za pripreme "ima dovoljno vremena" jer na temelju prijašnjih iskustava i nesuglasica oko granice ne treba očekivati da će do konkretnog dogovora dviju strana o arbitraži doći tako brzo.
Slovenija bi pri tom, zaključuje komentator, sasvim jasno trebala inzistirati da predmetom arbitraže bude cijela granica, dakle morska i kopnena, a uz to i "ponovo oživiti" tzv. parafirani sporazum Drnovšek-Račan. Taj sporazum je, navodi Gruden, "jedan od rijetkih dogovora najviših predstavnika Slovenije i Hrvatske", a najvažnije je to "da sadrži i pravo Slovenije na izlaz na otvoreno more", zaključuje se u komentaru.