Makovićeve pjesme i ostali tekstovi sabrani u knjizi, pisani su između 1970. i 1973. godine te su objavljivani u različitim časopisima za književnost "Reviji", "Pitanjima"...
Jedan dio tekstova preveden je na slovenski jezik i objavljen u njihovim časopisima. Isto tako svi ovi tekstovi i pjesme početkom 70-tih godina emitirani su na Trećem programu tadašnjeg Radio Zagreba.
Zvonko Maković napomenuo je kako je poticaj za objavljivanje ovih pjesama dobio gostujući na književnoj tribini u Osijeku 2003., kada mu je pristupila jedna studentica književnosti zanimajući se za njegovu poeziju te pišući o njoj diplomsku radnju.
Autor naglašava da je pronašao fascikle koje nije otvarao gotovo 30 godina, te ih počeo iznova čitati, selektirati i valorizirati.
Zvonko Maković također je napomenuo kako je u vrijeme dok je pisao ove stihove prije 30 godina, vjerovao u sam jezik, u čistu energiju jezika i energiju pisanja.
To je nazvao "onim mogućnostima koje još nije zatrovala literatura", dodavši kako je "htio napisati nešto lišeno priče i svakog subjektivnog osjećaja i ikakve deskripcije" te "izraziti golo elementarno stanje jezika".
Urednik Makovićeve zbirke pjesama "Međuvrijeme", Branko Čegec, rekao je da se ova knjiga "pojavljuje u doba kada se poeziju ne želi čitati, a kamo li da se ima motiva za njezino objavljivanje".
Mirislav Mićanović ocijenio je da se u Makovićevim stihovima zrcali vjera u jezik, u borbi s jezikom. Kako je dodao, ova knjiga nudi i jednu vrstu melankonije i jedan novi autorov odnos prema stihovima koje je pisao prije više od 30 godina.