Grubišić piše čiste rečenice, koje kao stihove lomi na usjecima sintaktički potrebnih pauza, istaknuo je akademik Ante Stamać, predstavljajući knjigu. Duboko zapitan što je čovjek u beskraju, Grubišić piše tipično misaonu poeziju s dubokim moralističkim osvjedočenjima. Uspostavlja dijalog s velikanima 20. stoljeća, kao što su Lorca i Majakovski, ali i Che Guevara i ovca Dolly, naglasio je Stamać.
Po ocjeni akademika Dubravka Jelčića, Grubišić, kao jezikoslovac i književnik, u potpunosti ostvaruje to jedinstvu u svome stvaralaštvu.
Vinko Grubišić rođen je 1943. u Posuškom Gradcu, a od 1975. živi u Kanadi i radi kao profesor na prvoj katedri hrvatskog jezika i kulture na Sveučilištu Waterloo.
Bio je jedan od stalnih suradnika "Hrvatske revije", a u emigraciji je, osim nekoliko knjiga s jezikoslovnom tematikom, objavio tri pjesničke zbirke i četiri drame.
Najpoznatije njegovo djelo je književnopovijesni pregled "Hrvatska književnost u egzilu" (1990.), u kojoj daje pregled hrvatske emigrantske književnosti od 1945. do 1990.