"Čini se da je ta bolest potekla iz istočne Afrike ili s Bliskoga istoka i širila se migracijama", kažu istraživači u novom broju časopisa Science.
Povjesničari su drukčije mislili.
"Vjeruje se da guba potječe s Indijskoga potkontinenta i da su je u Europu donijeli grčki vojnici na povratku iz ratova Aleksandra Velikoga. Iz Grčke se bolest širila diljem Sredozemlja, a Rimljani su je prenijeli na zapad Europe", mislili su povjesničari.
Nova znanstvena studija upućuje na to da je bolest koja izaziva više zazora i od jedne druge uglavnom bila ograničena dok Europljani nisu počeli istraživati i osvajati svijet.
Genetska analiza bakterije koja izaziva gubu, a napada živce i kožu, pokazala je da su kolonijalni istraživači i trgovci robljem relativno nedavno proširili gubu u druge dijelove Afrike i u Amerike.
"Europljani ili sjevernoafrikanci prenijeli su gubu u zapadnu Afriku i u Amerike u zadnjih petsto godina", kaže se u studiji.
Znanstvenicima je bilo teško istraživati gubu jer je njezina uzročnika, bakteriju Mycobacterium leprae teško uzgojiti u laboratoriju, a i na ljudima raste i širi se sporo, pa su relevantne studije mogle biti provedene tek kad je otkriveno da je pasance lako inficirati i da se pomoću pasanca mogu uzgojiti velike količine te bakterije.
Guba izaziva puknuća i zadebljanja kože, a bolesnici mogu izgubiti udove zbog oštećenja živaca. Kad bakterija napadne živac, izgube osjet u prstima ruku i nogu.
U 2002. je, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, dijagnosticirano više od 760 tisuća novih slučajeva gube, ali oboljeli više ne moraju živjeti izolirani u kolonijama gubavaca već se liječe antibioticima.