Tomislav Milohanić, književnik i pjesnik iz Poreča, do sada je objavio nekoliko knjiga pjesama i proze. Poeziju i prozu piše na čakavštini i standardu hrvatskog književnog jezika.
Književnik i pjesnik Mile Pešorda osvrnuo se na zbirku "Da se oganj ne ugasi" rekavši kako je ta lirika poticajna i slojevita, te da njome autor nudi živu zavičajnu suglasnost.
U toj zbirci kao i u ranije napisanim Milohanić iskazuje svoju veliku ljubav za zavičajnu Istru, osobito za rodnu čakavštinu pa se to pjesništvo doimlje opipljivim. Milohanić u ovim pjesmama pjeva o značenju muke Kristove u duhovnom korpusu hrvatskog naroda, označivši muku svjetonazorskim događajem, a Kristovo uskrsnuće tajnom prijelaza u drugi život, rekao je Pešorda.
Što se tiče ritma Milohanić je jedan od onih pjesnika koji rabi ritmičku raznovrsnost od vješto ispisanog soneta preko slobodnijih glazbenih formi, a što se tiče poetike iz njegova pjesništva može se iščitati trajna franciskanska baština (pjesma stvorenja), dodao je Pešorda.
Tomislav Milohanić istaknuo je da se zbirka sastoji od osam ciklusa po 11 pjesama od kojih je jedan ciklus napisan na čakavskom. Pozdravio je današnje druženje s pjesmom, te poželio da ono pobudi nove iskre i nove nade u svakodnevnom životu.
Najpoznatije Milohanićeve zbirke su "Briskvin cvit iz bukalete", "Kantunali", "Badavca", "Deštimi i znamenja", "Cvjetni ožiljak duše" i druge.
Od 1998. zastupljen je u lektiri za osme razrede knjigom "Istarske priče i pjesme - deštimi i znamenja" (izbor iz djela). Milohanićeva djela prevedena su na strane jezike, a za svoju poeziju i prozu dobio je mnoge nagrade.